Carigrad, odnosno izvorno grčki Konstantinopol (Κωνσταντινούπολις; “Konstantinov grad”), jedan je od najstarijih i najznačajnijih gradova Sredozemlja i Europe općenito. Nekoć glavni grad Rimskog i kasnije Grčkog – Bizantskog Carstva, posljednju 561 godinu nalazi se pod vlašću Turaka, te je Istanbul (kako ga isti nazivaju) do danas njihovo najvažnije kulturno, gospodarsko i političko središte.
Bizantion (starogrčki: Βυζάντιον, latinski: Byzantium, novogrčki: Βυζάντιο) bilo je kolonijalno naselje Grka iz Megare iz 667. pr. Kr., koje je dobilo ime po njihovu kralju Bizi (grčki: Βύζας, Βύζαντας), a koje se nalazilo na današnjoj lokaciji Carigrada, u blizini morskog tjesnaca Bospor koji dijeli Crno od Mramornog mora.
Nakon svrstavanja (za vrijeme rimskih građanskih sukoba) s Pescenijem Nigerom a protiv Septimija Severa, grad je bio pod rimskom opsadom, te je pretrpio znatnu štetu 196. godine. Septimije Sever je nakon svoje pobjede obnovio grad, koji je ubrzo opet bio u usponu.
Položaj Bizantiona motivirao je rimskog cara Konstantina Velikog (272. – 337.) na utemeljenje Novog Rima (latinski: Nova Roma) tj. Konstantinopola (grčki: Κωνσταντινούπολις, latinično: Kōnstantinoupolis, latinski: Constantinopolis). Po legendi, proročanski san pokazao mu je položaj grada. Konstantinopol je postao i ostao prijestolnica Istočnog Rimskog Carstva ili Bizantskog Carstva, sve do njegova pada 1453. godine. Carigrad je kršćanskim posvećenjem prilikom službenog osnutka postao i prvi grad na svijetu koji je dokumentirano osnovan na takav način, te je do danas najsvetije mjesto za sve Grke i ostale grkoistočne/pravoslavne kršćane.
Povoljan položaj grada između Europe i Azije bio je vrlo važan za razvoj trgovine i kulture. Zbog važnog strateškog položaja, Carigrad je kontrolirao i još uvijek kontrolira putove između Azije i Europe, kao i prolaz iz Sredozemnog mora u Crno more.
Carigrad je, kao glavni grad Bizantskog Carstva, bio najveći grad u Europi, te su ga Grci zvali i Poli („Grad”), budući da je bio središte helenskog svijeta. 1204. godine grad su osvojili i opljačkali križari u Četvrtom križarskom ratu, a ponovno su ga osvojili Nicejanci 1261. godine, pod vodstvom Mihajla VIII. Paleologa. Konačni pad već oslabljenog Carstva (a samim time i tisućljetne neprekinute dominacije Grka na istočnom Sredozemlju te na Bliskom Istoku) dogodio se 1453., uspješnom topovskom provalom turskog sultana Mehmeda II. nakon dugotrajne opsade. Ovaj je događaj postao prekretnica čitave europske, ali i hrvatske povijesti, budući da su se Turci ustoličenjem u Carigradu definitivno učvrstili na europskom kontinentu i počeli harati i po Hrvatskim zemljama, rušeći stoljetnu hrvatsku nezavisnost i samostalnost (pad Bosne 1463.).
Za više ovakvih članaka – klikni LIKE!
Padom Rima i Zapadnog Rimskog Carstva, grad je postao jedini glavni grad onoga što danas povjesničari zovu Bizant ili Bizantsko Carstvo (ovaj termin uveden je tek u 18. stoljeću). Ovo je carstvo imalo grčku kulturu te je postalo središte pravoslavlja, nakon odjeljenja od rimske Crkve. U ovom se carstvu nalazilo mnoštvo crkvi, uključujući Aju Sofiju, najveću svjetsku katedralu. Grad je još uvijek sjedište carigradskog patrijarha, duhovnog vođe čitave Istočne (pravoslavne) Crkve.
Carigrad je danas ujedno i najnapučeniji grad u Europi (13 854 740 stanovnika 2012.) te je jedino megalopolisno (velegradsko) središte Europe koje se ne nalazi u Europskoj Uniji. Mnogi ga nazivaju i “mostom Turske prema Europi”, a samim time i čitave Azije te islamske vjere i svjetonazora. Zajedno sa Jeruzalemom i Rimom jedno je od tri najsvetija kršćanska mjesta na svijetu.
Autor: Juraj Njegovan pl. Balen
Foto: x-files.org.ua