Birališta u Izraelu otvorena su u utorak ujutro a građani će pokazati žele li za premijera i dalje Benjamina Netanyahua ili smatraju da je nakon šest godina došlo vrijeme za promjene.
Oko 5,88 milijuna izraelskih birača pozvano je da izađe na jedno od 10.000 otvorenih birališta i izabere 120 zastupnika.
Po posljednjim anketama, oporbena laburistička stranka Isaaca Herzoga, udružena u koaliciju Cionistički savez sa strankom Hatnuah bivše ministrice pravosuđa Tzipi Livni, osvaja 24 do 26 mjesta u Knessetu, a Likud premijera Benjamina Netanyahua 20 do 22 mandata. Ali to za Netanyahua ne mora nužno biti loša vijest.
Izraelski izborni sustav pogoduje ulasku malih stranaka u Knesset i svaki put prije odlaska na birališta glasači znaju da nije važno tko osvoji najviše, nego tko ima veći koalicijski potencijal. A tu aktualni premijer stoji bolje.
Iako su po anketama dva suprotstavljena bloka, lijevi i desni, podjednaka i ukazuju na to da će raspored mjesta u Knessetu otprilike biti izjednačen, plus ili minus nekoliko mandata, kakvom se god matematikom bavio Herzogu će biti gotovo nemoguće doći do parlamentarne većine.
Glavni su razlog arapske stranke, koje na ove izbore, prvi put u povijesti, izlaze sa zajedničkom listom i nadaju se da će biti treća lista po snazi u parlamentu. One se smatraju lijevim centrom, ali ne ulaze u sastav vlade sve dok traje izraelska okupacija Zapadne obale. Ustraju da će tako biti i ovaj put.
Herzog ima šanse postati premijerom ako nekoliko stranaka ljevice i centra ostvari bolje rezultate nego što im daju ankete. Tada bi ga i zajednička arapska lista mogla podržati izvana, ne ulazeći u formalnu koaliciju. Druga mu je mogućnost da neke manje ultraortodoksne stranke ostanu ispod izbornog praga i tako Netanyahuu smanje koalicijski manevarski prostor.
Analitičari ne isključuju mogućnost da ishod bude toliko tijesan da predsjednik republike Reuben Rivlin odluči da bi ljevica i desnica trebale zajedno u neku vrstu vlade nacionalnog jedinstva, a Herzog i Netanyahu se po dvije godine rotirati na mjestu premijera. To bi za Netanyahua, koji o vladi ljevice govori kao o apokaliptičnoj noćnoj mori, vjerojatno bila vrlo gorka kombinacija.
Obje strane zadnjih su dana u kampanji velikim skupovima nastojale mobilizirati svoje birače.
Glavne teme u kampanji
– Sigurnost: To je uvijek važno pitanje za Izraelce na neprijateljskom Bliskom istoku. Zabrinutosti variraju od Irana, za koji misle da bi mogao postati nuklearna sila, do stalnih prijetnja Hamasa u Gazi i Hezbolaha u Libanonu i širenja Islamske države. Sigurnost je Netanyahuov ‘forte’ i uvijek je drži u središtu kampanje i javne rasprave. Herzog s druge strane tvrdi da je i on “čvrst” kada je sigurnost u pitanju, ali mnoge Izraelce nije u to uvjerio.
– Socijalno-ekonomski problemi: To je Herzogov teren. U izvješću objavljenom tri tjedna prije izbora izraelski državni regulator kritizirao je Netanyahovu vladu zbog toga što nije učinila ništa da snizi vratolomne cijene stanovanja u zemlji. Herzog naglašava da Netanyahu samo priča o sigurnosti i ne brine se za probleme srednje klase, koja se svija pod teretom visokih troškova života, i to ističe kao prvi problem koji će rješavati.
– Vanjska politika: Herzog tvrdi da je Netanyahu odveo zemlju u izolaciju bez presedana, teško naštetio njezinim odnosima u svijetu, čak i s prvim saveznikom Sjedinjenim Državama.
– Palestinsko pitanje: Mnogi Izraelci duboko su razočarani višegodišnjim zastojem u mirovnom procesu i to je pitanje posve u drugom planu. Netanyahu je uspio uvjeriti prosječnog Izraelca da Izrael “nema partnera” u pregovorima. Herzog kaže da je potrebno učiniti sve što se može kako bi se pregovori oživjeli.
Izborni sustav je proporcionalan a cijela je zemlja jedna izborna jedinica.
Izborni prag je nedavno je podignut na 3,5 posto. Pristaše toga poteza kažu da će to donijeti stabilnost vladi, a kritičari da se radi o potezu protiv manjina, ultraortodoksnih židova i Arapa. Potonji upravo zbog toga prvi put idu na izbore sa zajedničkom listom na kojoj su nacionalisti, islamisti i komunisti.
Nakon objave rezultata predsjednik Reuven Rivlin daje mandat onome čelniku koji ima najviše izgleda za sastavljanje vlade. Sve izraelske vlade od osnutka države bile su koalicijske.
Izbori bi se trebali održavati svake četiri godine, ali zbog koalicijskih vlada i turbulentne političke situacije, izbori se raspisuju češće. Posljednji su bili 2013. godine. Netanyahu je sam raspisao prijevremene izbore tvrdeći da mu postojeća koalicija ne funkcionira.
Odaziv je tradicionalno visok. Prije dvije godine glasalo je 67 posto birača.