Prenosimo članak Michała Kowalczyka, člana vodstva poljskog Nacionalnog Pokreta, u kojem govori o poljsko-ukrajinskim odnosima u prošlosti i sadašnjosti te o odnosu poljskih nacionalista prema trenutnoj ukrajinskoj krizi. Članak predstavlja isključivo stav autora i nije u vezi sa stavovima uredništva portala sloboda.hr.
Uzavrela situacija u Ukrajini razlog je za mnoge geopolitičke rasprave među poljskim nacionalistima. Poljsko-ukrajinski odnosi nisu jednostavni, što je i jasno zbog složene povijesti. Današnja Zapadna Ukrajina bila je pod poljskom vlašću prije 1939., ne pod „poljskom okupacijom“ kako to vole reći mnogi ukrajinski povjesničari i političari.
Važna je činjenica da su od razdoblja srednjeg vijeka ta područja bila poljska. Od 16. do 18. stoljeća veliki dio područja današnje Ukrajine bio je također poljski. Prije 1939. više od 60% stanovništva Lwowa/Lviva bili su Poljaci. Ukrajinci su bili samo oko 15% stanovništva, a ostatak su bili Židovi. Mi Poljaci smo tradicionalan, povijesni narod s dugom tradicijom poljske državnosti, kulture i jezika. Ukrajinski narod nastao je u kasnom 19. stoljeću, i to je povijesna činjenica.
Unatoč tim činjenicama, većina nacionalista u Poljskoj ne traži povratak Galicije i Volinja nazad Poljskoj, jer ne vidimo ikakvu realnost u zahtjevima poput takvog. Poljsko stanovništvo na tim područjima je u vrlo malobrojno. Ipak, važno je reći da su sadašnje granice Ukrajine ishod američke i sovjetske politike nakon Drugog svjetskog rata.
Neosporno je da su ukrajinski nacionalisti iz Ukrajinske ustaničke vojske (Ukrajins’ka Povstans’ka Armija, UPA) ubili preko 100.000 Poljaka i preko 10.000 Ukrajinaca u pokrajini Volinj 1943. godine. Odlučili su počiniti genocid kako bi bili sigurni da će nakon rata ta područja biti dio nezavisne ukrajinske države. Nisu ubijali samo Poljake nego i Ukrajince koji im nisu pomagali u ubijanju svojih poljskih prijatelja, susjeda ili članova obitelji. No ipak, ukrajinski nacionalisti promiču kult UPA-e i njihova vođe Stepana Bandere.
Važno je istaknuti da je većina Poljaka iz današnje Zapadne Ukrajine iseljena 1945. i naseljena na područjima koje je Poljska dobila na Zapadu. U gradu Wroclawu nalazi se velik broj ljudi čiji su predci iz današnje Zapadne Ukrajine. Milijuni Poljaka iz današnje Ukrajine, Bjelorusije i Litve naseljeni su daleko u Šlesku ili Pomeraniju.
Sada u Ukrajini živi između 200 i 900 tisuća Poljaka ili ljudi poljskog podrijetla. Ali u samom Lwowu/Lvivu nije ih mnogo, ne više od 15 tisuća. Većina poljskog stanovništva u Ukrajini živi u središnjoj Ukrajini: oblastima Žitomir i Hmelnicki. Te zemlje nisu bile u Poljskoj u međuratnom razdoblju, iako su bile u 18. stoljeću. Bilo kakav revizionizam (po pitanju granica) prema Ukrajini čini se iz poljskog kuta vrlo utopističkim. Istina je da je poljski revizionizam slabiji nego revizionizam u Mađara, Hrvata ili Srba. To je razumljivo uzmemo li u obzir činjenicu da mađarske, hrvatske i srpske manjine danas većinom žive blizu uz granicu svojih matičnih zemalja. S druge strane, većina Poljaka u Ukrajini, Bjelorusiji i Litvi iseljeni su i raseljeni nakon 1945. godine.
Među poljskim nacionalistima možemo vidjeti nekoliko različitih stajališta o sukobu u Ukrajini. Tri značajna su: (1.) Ne trebamo sudjelovati u tom sukobu nego samo brinuti o poljskoj manjini tamo; (2.) Trebamo poduprijeti ukrajinsku borbu protiv korumpiranog režima i Putinovog utjecaja; (3.) Trebamo poduprijeti Janukoviča i Ruse u Ukrajini, jer su ukrajinski nacionalisti naši neprijatelji. Situacija se čini pomalo složeno.
Ta situacija zapravo je „dijete“ dvije temeljne teorije poljske vanjske politike, odnosno poljske politike prema Istoku. Prvi pogled, koji je smatran tradicionalnim pogledom poljskih nacionalista, kaže otprilike da Poljaci trebaju voditi realističnu politiku prema Rusiji, i katkad čak ići za razumnim sporazumima s Rusijom. Taj pogled je protiv bilo kakvih nacionalnih zahtjeva Ukrajinaca, Bjelorusa i Litvanaca. Krajnji podupiratelji tog stajališta uvjereni su u mogućnost promjene granica. Drugi pogled, nazivan i „prometeizam“, kaže da smo mi Poljaci dužni surađivati s Ukrajincima, Bjelorusima i Litvancima protiv ruske moći i velikog utjecaja Kremlja u srednjoj i istočnoj Europi, i to čak i ako imamo mnoge povijesne probleme za riješiti. Prvi pogled bio je popularan među poljskim nacionalistima tzv. Nacionalne Demokracije u međuratnom razdoblju. Drugi je, pak, bio podupiran od strane „mladih nacionalista“ 1930-ih koji su nazivani i Nacionalnim Radikalima. Međutim, bilo je to također stajalište poljskih konzervativaca i socijalista.
Glavno vijeće Nacionalnog pokreta (Ruch Narodowy, RN) odlučilo je napisani zajedničko pismo s mađarskom strankom Jobbik izražavajući brigu za poljsku i mađarsku manjinu u Ukrajini. Zapravo, i među članovima i podupirateljima Nacionalnog pokreta bilo je rasprava, ali je većina sudionika u raspravi poduprla pogled da trebamo čekati i ne podupirati nijednu stranu u sukobu, osim brinuti se za interese poljskog naroda u Ukrajini.
S obzirom da je Nacionalni pokret najvažniji dio poljske nacionalističke scene (pokret organizira godišnji Marš nezavisnosti i sudjelovat će na izborima za europarlament 2014.), taj stav može se smatrati najvažnijim. No ipak, neki poljski nacionalisti, poput primjerice Autonomnih nacionalista, definitivno su bliže potpori za ukrajinske nacionaliste.
Bilo kakva potpora za oporbu protiv Janukoviča (u kojoj sudjeluju i nacionalisti) ne bi bila korisna za poljske interese u Ukrajini. Moramo se usredotočiti na naše ekonomske interese u Ukrajini i situaciju s Poljacima u toj zemlji. Zasigurno, Janukovič je više prijateljski nastrojen prema etničkim manjinama nego prema političkim protivnicima. Njegova je vlada dala mogućnost uporabe službenog jezika manjina u pokrajinama gdje one čine više od 10% stanovništva. Poljski nacionalisti trebaju imati na umu to.
Mogu razumjeti i poštovati ukrajinske domoljube koji su odlučili boriti se protiv korumpirane vlasti i tragične situacije u kojoj je većina ukrajinskog naroda. Siromaštvo je sveprisutno. To je zemlja s manjinom nevjerojatno bogatih ljudi i većinom strašno siromašnog stanovništva. Iako su Poljska i Ukrajina bile na istim ekonomskim pozicijama ranih 1990-ih, sada se Poljska čini bogatom zemljom u usporedbi s Ukrajinom. Plaće u Ukrajini su 1/5 plaća u Poljskoj, a istodobno su ukrajinske cijene čak i više nego poljske. Ako mogu reći da ekonomska situacija u Poljskoj nije sjajna, možete zamisliti kako izgleda u Ukrajini. Čak i u Bjelorusiji ljudi žive bolje nego u Ukrajini.
Nacionalisti koji podupiru suradnju s ukrajinskim nacionalistima kažu da su bilo kakvi sukobi između naroda manje važni od nužnosti borbe protiv zajedničkog neprijatelja poput imperijalizma, liberalnog režima, lijevo-liberalnih medija, itd. Također nas nastoje uvjeriti da je Rusija sposobna uništiti nezavisnu Ukrajinu i učiniti ju ruskom pokrajinom. Nakon toga, Rusija će također uništiti nezavisnu Poljsku – uvjeravaju nas. Ali, to nije razuman stav, jer ukrajinski oligarsi zasigurno si ne žele priuštiti „zadovoljstvo“ da budu pod izravnom vlašću Kremlja, gdje mogu biti mali pokrajinski oligarsi i riskirati da završe poput Mihaila Hodorkovskog. Za njih je neosporno puno bolje da imaju nezavisnu državu (jednu od najvećih u cijeloj Europi) i laviraju između Rusije i EU.
Autor: Michał Kowalczyk
Foto: narodowcy.net