Objavljujemo članak našeg poljskog dopisnika Michała Kowalczyka koji analizira aferu s prisluškivanjem koja potresa Poljsku od prošle godine te političke promjene koje ona donosi.
Nadolazeće jeseni u Poljskoj će se održati parlamentarni izbori na kojima će, bez dvojbe, liberali iz Građanske platforme (Platforma Obywatelska, PO) izgubiti vlast nakon mnogo godina. Važno je istaknuti da su oni držali vlast od 2007. te da su, osvojivši izbore 2011., bili prva poljska politička stranka nakon 1989. kojoj je pošlo za rukom zadržati vlast više od 4 godine (tj. jednog mandata). Tome je djelomično pomogla povoljna ekonomska situacija: svijet je 2009. zahvatila globalna recesija, ali poljski je BDP nastavio rasti stopom od 1.6%, dok je u EU pao za 4.5%, te i sada poljski BDP raste (otprilike 3.4% ove godine). Unatoč tomu, mnogi su ljudi frustrirani svojim životnim uvjetima: cijene su narasle, ali plaće su ostale na istoj razini, osobito za radništvo. Mnogi su ljudi odlučili otići u inozemstvo, razočarani birokracijom i arogancijom vlade.
Prije godinu dana činilo se da će PO vladati Poljskom i nakon izbora 2015. godine. Glavna oporbena stranka Pravo i pravednost (Prawo i Sprawiedliwość, PiS) imala je svoje „negativne birače“, koji bi glasovali za bilo koga samo da spriječe dolazak PiS-a na vlast, što je bio najvažnijim razlogom zašto je Građanska platforma zadržala vlast na izborima 2011. PiS su masovni mediji optužili za autoritarne tendencije, konfliktne odnose s Njemačkom i Rusijom i želju za utemeljenje religijske države. No, sve se počelo mijenjati posljednjih mjeseci.
Svi grijesi liberalne elite
Novinari liberalnog tjednika Wprost objavili su 14.-16. lipnja 2014. transkripte razgovora između Bartłomieja Sienkiewicza (ministar unutarnjih poslova od veljače 2013. do rujna 2014.) i Mareka Belka (aktualni ravnatelj Poljske narodne banke i bivši premijer vlade sastavljene od reformiranih komunista 2004.-2005.), čime je otvorena afera prisluškivanja. U razgovoru vođenom u poznatom varšavskom restoranu „Sowa & Przyjaciele“, Sienkiewicz je izjavio kako po njegovu mišljenju „Poljska država u stvarnosti ne postoji“ te slične kompromitirajuće stvari.
Sljedeći objavljeni transkripti (22.-23. lipnja) odnose se na razgovor Radosława Sikorskog (tadašnjeg ministra vanjskih poslova) i Jaceka Rostowskog (ministar financija 2007.-2013.). Sikorski, dugogodišnji promotor čvrste poljsko-američke suradnje, tvrdio je sada kako je poljsko-američka suradnja glupost koja daje samo „lažni osjećaj sigurnosti“. Njegova pro-američka stajališta bila su – čini se – veliko licemjerje.
Postavlja se važno pitanje – je li posrijedi zapravo rat unutar liberalnih redova koji je raspirio liberalni tjednik Wprost? Prema nekim teorijama, iza afere stoji Grzegorz Schetyna, jedan od najvažnijih političara Građanske platforme i stranački suparnik Donalda Tuska (bivši poljski premijer i aktualni predsjednik Europskog vijeća). Schetyna trenutno obnaša dužnost ministra vanjskih poslova, ali je u prošlosti bio i na položaju ministra unutarnjih poslova te slovi kao osoba s velikim utjecajem u tajnim službama.
Nacionalisti iz Nacionalnog pokreta (Ruch Narodowy, RN) i druge domoljubne skupine organizirali su više prosvjeda u velikim poljskim gradovima, ali samo su rijetki okupili više od tisuću ljudi te ih je većina medija prešutila. Društvo se činilo zamoreno političarima, ali i nesposobno sudjelovati u većim prosvjedima. Zanimljivo je da se Pravo i pravednost, kao središnja oporbena stranka, ponašalo vrlo pasivno umjesto da mobilizira veće prosvjede protiv vlade. Liberalna vlada optužila je strane tajne službe da rade na destabilizaciji poljske države.
Poraz poljskog “predsjednika – fikusa”
Početkom ove godine, dojam je bio da će Bronisław Komorowski, predsjednik Poljske od 2010., osvojiti još jedan mandat. Prema ispitivanjima javnog mnijenja koja su provodili liberalni mediji, Komorowski je osvajao preko 50% u prvome krugu, dok je njegov glavni suparnik, Andrzej Duda iz PiS-a imao tek oko 20%, čemu razloge možemo tražiti u njegovoj relativnoj anonimnosti među poljskim biračima. No, Komorowski je imao vrlo lošu izbornu kampanju, počinio mnoge pogrješke i pokazao se izrazito arogantnim. Tijekom izborne turneje Poljskom nije uspio okupiti veći broj ljudi na skupovima, kojima su prisustvovali većinom tek članovi njegove Građanske platforme. Istovremeno, Duda je vodio uspješnu kampanju te maknuo kontroverzne stranačke kolege iz vida javnosti. Usprkos tome, zadnja predizborna anketa 10. svibnja i dalje je prognozirala veću potporu (iako, uz manju razliku) Komorowskom.
Poljski predsjednički izbori: Bronisław Komorowski (lijevo) i Andrzej Duda (desno)
>>> PREDSJEDNIČKI IZBORI U POLJSKOJ: Kako su liberali poraženi
U međuvremenu je 8. svibnja novinar Cezary Gmyz iz tjednika Do Rzeczy, inače sklonoga desnoj oporbi iz PiS-a, objavio transkripte razgovora iz lipnja 2014. između Elżbiete Bieńskowske (ministrica regionalnog razvoja 2007.-2013. te zamjenica premijera te ministrica infrastrukture i razvoja 2013.-2014.) i Paweła Wojtunika (ravnatelj Središnjeg antikorupcijskog ureda, CBA). Razgovor je – zanimljivo – vođen također u restoranu „Sowa & Przyjaciele“. Bieńskowska i Wojtunik govore kako je Bartłomiej Sienkiewicz naredio spaljivanje portirske kućice ispred ruskog veleposlanstva u Varšavi tijekom nacionalističkog Marša nezavisnosti u studenom 2013., koji je okupio više od 100.000 ljudi. Bio je to međunarodni skandal koji je – danas znamo – organizirala vlada kako bi ocrnila nacionaliste. Teorija da je to pripremila tajna služba bila je raširena i tada, no nije bilo čvrstih dokaza. Bieńkowska je također govorila i o svojemu bivšem poslu te rekla kako „samo idioti mogu raditi za 6000 poljskih zlota“ (oko 10.000 kuna), što je mnoge ljude nagnalo na bijes s obzirom da je prosječna plaća u Poljskoj samo oko 5600 kuna, a u Varšavi oko 7500 kuna. To je savršeno pokazalo aroganciju vladajućih i njihov raskorak od običnih ljudi.
Sumrak poljskog liberalizma
Na kraju, 8.-9. lipnja poduzetnik Zbigniew Stonoga objavio je na Facebooku preko 3000 fotografija dokumenata o postupcima nakon afere prisluškivanja. Nakon što su se tako izjave svjedoka našle na internetu, vlada je pokušavala pronaći krivce koji su snimali ministre. U dokumentima koje je objavio Stonoga nalazili su se i osobni podatci poput identifikacijskih brojeva i kućnih adresa te podatci o novim aferama kao primjerice o nezakonitoj prodaji lijekova koju je provodio ministar zdravstva Barosz Arłukowicz. Nitko ne zna što je bio izvor Stonoge, pa je on sam optužen da iza njega stoje tajne službe (kako strane, tako i poljske službe koje su suprotstavljene vladi), čemu je pridonijelo to da je i od prije poznat kao suradnik policije i vodećih političkih stranaka, uključen u ucjenjivanje političara i policijskih službenika. Ostaje dojam kao da se vlada zbilja boji uhititi ga, pa se mnogi ljudi pitaju – zašto? Mnogi anti-sistemski vođe poput Paweła Kukiza odbili su surađivati s njime, iako je on, ipak, ponudio milijunske iznose za izborne kampanje anti-sistemskih koalicija (uključujući i onih nacionalističkih).
Dana 10. lipnja premijerka Ewa Kopacz najavila je ostavke nekolicine ministara i drugih visokih državnih dužnosnika te se ispričala Poljacima za aferu. Pojavio se problem pronalaska novih ministara jer nitko ne želi davati legitimitet vladi radi tromjesečnog posla ministra. Naposljetku, u posljednjoj anketi poljskog izdanja Newsweeka stranka Pravo i pravednost bila je na 33% (u koaliciji s nekoliko manjih desnih i konzervativnih stranaka), 29% ispitanika svoj je glas obećalo pokretu Paweła Kukiza (iako još nije ni oformljen kao stranka), 20% dalo je potporu Građanskoj platformi, dok izborni prag od 5% ne prelaze Poljska pučka stranka (zastupnici seljačkih interesa), Savez lijevih demokrata (reformirani komunisti) i KORWiN (euroskeptici i libertarijanci). Sve govori, dakle, da Poljska ide i dalje u desnom smjeru, iako se to činilo nemogućim do pred nekoliko mjeseci.
Autor: Michał Kowalczyk
Prijevod: Leo Marić