U vrijeme kad smo u trenutnom dijelu moderne hrvatske povijesti okruženi negativnim vijestima što od političara, što od medija i drugih faktora koji stvaraju osjećaj beznađa među mladima da napuštaju svoju prekrasnu domovinu, odlučio sam ispričati jednu lijepu priču koju sam imao čast doživjeti uživo uz nadu da potakne i druge da dijele slične pozitivne priče. Proteklog vikenda se održao jubilarni deseti Susret hrvatske katoličke mladeži uz nazočnost preko 30,000 mladih duša u herojskom gradu Vukovaru.
Razlozi za odlazak su bili mnogi među sudionicima tog veličanstvenog događaja, ali mogu tek krenuti od sebe. Kad sam prvi put saznao za put u Vukovar, odmah me zaintrigiralo i rodila se želja u meni prisustvovati ovom neponovljivom događaju u itekako važnom gradu naše novije povijesti. Zbog neizvjesnosti osobnih obveza s moje strane i strane mojih poznanika, nisam imao osiguran prijevoz niti smještaj sve do ponedjeljka prije polaska. Međutim, kontaktirao sam don Damira Stojića, poznatog studentskog pastora u Zagrebu, koji me pozvao na sastanak u crkvu Sveta Mati Slobode na Jarunu te mi dao nadu da se ipak pronađe to jedno mjesto. U konačnici, kao i uvijek, pokazalo da uz jaku želju uvijek postoji i način. Upoznao me s nasmijanom i energetičnom voditeljicom puta. Dakle, sve je bilo spremno za polazak.
Subota ujutro, dana 29. travnja 2017., sastajanje na zajedničkom mjestu kod prepune Crkve Sv. Mati Slobode na Jarunu. Slijedila je zajednička molitva mladih uzbuđenih pred put, prošetali smo zajedno do Jarunskog jezera gdje nas je čekalo 12 autobusa. To je bio dovoljan znak veličine događaja koji je pred nama. Uzbuđenje na licima, upoznavanje sa sudionicima puta i budućim cimerima. Uz pjesmu i molitvu stižemo do prvog odmarališta na autoputu, gdje nas čeka prizor mase parkiranih autobusa i automobila mladih koji također putuju prema istom cilju. Teško je bilo skriti oduševljenje koje je bilo očito među suputnicima.
Nastavljamo naše putovanje te stižemo u sela u okolici Đakova kod naših domaćina -obitelji koje su nas nestrpljivo čekale upoznati i ugostiti. Kao što to obično bude u našoj zlatnoj Slavoniji, poznatoj po širokogrudnom ugostiteljstvu i kulinarskom bogatstvu, čekalo nas je obilje domaćih specijaliteta i ugodne priče. Bili smo pozvani u mjesnu župu kao počasni gosti, gdje su nas mještani sela Drenje dočekali uz tradicionalne pjesme tog kraja i molitvu kod crkve Svetog Mihaela Arkanđela u svojim autentičnim slavonskim nošnjama. Radost je bila obostrana te prava uvertira u događaje koji su nas tek čekali. Nakon misnog slavlja vratili smo se našim “novim” obiteljima na večeru i bolje upoznavanje s tim predivnim ljudima. Iskoristili smo malu pauzu u rasporedu kako bismo posjetili Đakovo. Razgledali smo centar i prekrasnu katedralu Svetog Petra koja je najpoznatija znamenitost i svjedok duge hrvatske katoličke i povijesne baštine.
Ujutro nas je čekao veliki događaj, pa smo uživali u zadnjim dragocjenim trenucima druženja s našim domaćinima prije odlaska. Ljudi koji su nas osvojili svojim velikim srcima i duboko dirnuli činjenicom da bez obzira na skromne i jako teške uvjete života naše nekada plodne i bogate Slavonije, naši domaćini su se pobrinuli da nam ništa ne nedostaje i da nam boravak bude što ugodniji. Rani jutarnji odlazak je bio težak zbog rastanka s tim prekrasnim ljudima, ali u istu ruku i sretan jer smo donijeli sreću u njihove živote, a oni također i u naše te vjeru u dobar duh ljudi iz naše domovine. Polazak za herojski grad, nestrpljivost i uzbuđenje opet vlada busom, idemo na Susret hrvatske katoličke mladeži. Domoljubne pjesme se započinju a capella i šire se vihorom, uz pogled na prekrasna slavonska polja žita i suncokreta.
Napokon! Stižemo do odredišta, dobre vibracije se već osjete pri izlasku iz autobusa uz prizore tisuće nad tisućama nasmijanih mladih koji se slijevaju u grad sa svojim šarolikim bojama majica i zastava iz svih dijelova Hrvatske i svijeta. Raspoloženje raste iz trenutka u trenutak, te je osjećaj uzvišen uz činjenicu da uz najavljeno kišno nevrijeme, dočekalo nas je sunce i miris svježeg zraka! Očito je da je Sila nebeska na našoj strani na ovome itekako važnome danu.
Pri ulasku u mjesto glavnog događaja, snalažljiviji dio moje grupe je shvatio da i nama treba simbol prepoznatljivosti te od majke prirode iskoristili otpalu granu stabla da se pretvori u jarbol našeg barjaka grupe. Ulazimo u povijesni vukovarski Dvorac Eltz iz 18-og stoljeća kojeg je agresor u ratu uništio do temelja, te obnovljen u svom predivnom baroknom stilu. U dvorištu ovog prekrasnog dvorca nas je čekao glavni događaj, misno slavlje ovog velikog susreta te rano zauzimamo svoje mjesto uz sve sudionike ovog povijesnog susreta.
Dva sata do početka susreta, iskorištavamo priliku za šetnju kroz grad koji blista novim sjajem nakon svih tragedija, a nakon 26 godina tim istim ulicama se čuju pjesme ljubavi prema Bogu i Hrvatskoj domovini od rijeka mladih hodočasnika koji rapidnim korakom također dolaze do željenog cilja. Teško je bilo suzdržati emocije i ponos koji je bio sveprisutan, te je jedino preostajalo da upijemo atmosferu u zadnjim trenucima do početka glavnog misnog slavlja.
Povratak na naše mjesto, uz nas sad prepoznatljiv jarbol i barjak sreće koji se vije uz mnoštvo zastava župa iz Dubrovnika, Splita, Metkovića, Sinja, Imotskog,Šibenika, Zadra, Zagreba, Rame-Prozora, raznih gradova Hercegovine, Vojvodine, Graza, Beca, Frankfurta, Münchena pa i dalje. Bliži se trenutak zbog kojeg smo svi došli, pogled oko sebe na 30 000 mladih duša na istom mjestu zbog istog razloga. Sunce i vedro nebo se nadvilo nad nama, uz zvukove mladih pjevačkih zborova i izlazak biskupa iz svih dijelova domovine i inozemstva, započinje veličanstveno misno slavlje i zajednička molitva i dirljive duhovne pjesme.
Uz lijepe riječi dobrodošlice đakovačko-osječkog nadbiskupa Đure Hranića, gradonačelnika Ivana Penave, apostolski nuncij u RH nadbiskup Alessandro D’Errico te Kardinala Josipa Bozanića, mogle su se čuti riječi ohrabrenja i nade zbog kojih se mnoštvo i okupilo. Pri kraju misnog slavlja kad je proglašen sljedeći domaćin SHKM 2020.- Zagreb, nakon čega je uslijedilo opće oduševljenje te je kao završna nota jednoglasno otpjevana “Lijepa naša” uz povike “Vukovar, Hvala!”.
Do večernjeg završnog slavlja i koncerta, hodočasnici su iskoristili priliku za šetnju i obilazak obaveznih znamenitosti po kojima je Vukovar prepoznatljiv, poput Križa na ušću Vuke u Dunav, nepokorivog Vukovarskog vodotornja i simbola Domovinskog rata, ranjenog Isusa kod crkve Svetog Filipa i Jakova, podrume Vukovarske bolnice i spomen doma Ovčare koji trajno drže sjećanje na strašne događaje koji su se dogodili u nedavnoj prošlosti, koji će bolne uspomene vječno ostaviti urezane u sjećanju nacije uz nadu da se nikada ne ponove, ali i da u se ovaj grad pamti po pozitivnim prizorima ovoga dana, ispunjenom mladom energijom i ljubavlju kakvu zaslužuje.
Šetajući centrom Vukovara, nisu se mogle ne primijetiti scene sretnih, veselih i lijepih lica, punih pozitivnih misli, nade u budućnost i ponosa koji sretno šetaju “svojim gradom” uz predivno vrijeme i prekrasnu okolinu. Predivne scene, imao si osjećaj da ovaj grad jednostavno spaja ljude i širi ljubav među njima.
Sunce je počelo zalaziti i također se počelo vraćati na mjesto gdje je počelo u ranim jutarnjim satima, kod dvorca Eltz gdje je sve bilo spremno za koncertno slavlje. Počelo je s pjesmama iznenadnog gosta Miroslava Škore, pa Alana Hržice, Ivane Husar Mlinac, Marije Husar Rimac, modernih katoličkih stihova “Božja Pobjeda”, a “šlag na torti” bili su poznati rokeri iz Županje, Opća Opasnost. Za vrijeme koncerta, bilo je nemoguće ostati ravnodušan i ne naježiti se i pustiti suzu radosnicu nakon svih doživljaja dana.
Pjesme slavlja su se naravno nastavile autobusom uz pratnju gitare i spontanog sastava pjevača na putu natrag sve do naše početne destinacije od kuda je sve krenulo. Također, dijelili su se doživljaji prethodnog dana. Posebne pohvale idu našoj predivnoj voditeljici puta Ivi, našem vozaču busa Darku koji nam je sve želje omogućio te svima koji su dijelili te dragocjene trenutke koji su nas povezali i stvorili doživotna prijateljstva.
Ovo je prava slika Hrvatske kakva bi se trebala prikazati javnosti. Neopisiv je osjećaj biti među sretnim i ispunjenim sudionicima s ojačanom vjerom u Boga I domovinu te jasna poruka da žrtva naših branitelja i palih anđela nisu bile uzaludne, nego da upravo sada budućnost ostaje na nama mladima. Da ne slušamo negativne poruke koje se često šalju javnosti nego da upravo vjerujemo u sebe te da je izgradimo kako su je mnogi sanjali – ponosnu i lijepu kao u snovima.
Autor: Jozo Kolakušić