Mađarska je i ovaj 15. ožujka svečano proslavila – svečanije nego što Hrvati slave ijedan svoj nacionalni praznik. Toga dana obilježava se početak mađarske revolucije 1848., koja je za naša dva naroda značila ponovni vojni sukob. Ipak, Mađarska je u zadnjih stoljeće i pol postala najbliži hrvatski saveznik u regiji, među prvima nas priznala i 1941. i 1991., a to je i jedina od susjednih zemalja s kojom Hrvatska ima u potpunosti sređeno granično pitanje. Povodom velikog mađarskog nacionalnog praznika razgovarali smo s potpredsjednikom Jobbika, najveće mađarske oporbene stranke. Istvan Szavay (1981.) mladi je povjesničar i politolog, parlamentarni zastupnik Pokreta za bolju Mađarsku (mađ. Jobbik Magyarorszagert Mozgalom) zadužen za pitanja mađarske manjine u susjednim zemljama i problematiku nacionalnih manjina u Mađarskoj, a od lipnja 2014. je potpredsjednik stranke. Za naš portal, Szavay ekskluzivno govori o hrvatsko-mađarskim odnosima, stanju mađarske manjine, zajedničkim hrvatskim i mađarskim problemima u Vojvodini, izlaže Jobbikovo rješenje za problem mađarskih upravljačkih prava u Ini te pojašnjava što bi to njegova stranka učinila po dolasku na vlast.
Nedavno ste izrazili potporu hrvatskim braniteljima od strane Jobbika, što na neki način osporava sliku Jobbika kao „anti-hrvatske stranke” koju promoviraju hrvatski lijevo-liberalni mediji. Što su bili Vaši motivi kao mađarskog parlamentarnog zastupnika da poduprete hrvatske branitelje?
Mi smo više puta naglasili, ali rado ću ponoviti: Jobbik nije protiv nijednog naroda, nismo protiv Rumunja, nismo protiv Slovaka i nismo protiv Hrvata. Jedina skupina kojoj se protivimo su oni koji su protiv Mađara. Oni koji su protiv Mađara, koji napadaju Mađare, ne mogu očekivati ništa dobroga od nas, bez obzira na nacionalnu pripadnost.
Međutim, bitno je posebno istaknuti da je označavati nas „anti-hrvatskima” tim više velika zabluda jer mi hrvatski narod – uz Poljake – smatramo našim najboljim prijateljima, braćom. Odličan primjer toga dao je naš predsjednik Gabor Vona već 2013. godine u svojem godišnjem govoru o stanju nacije kada je pozvao na stvaranje jedne poljsko-mađarsko-hrvatske srednjoeuropske osovine. Glede državnog jedinstva i jedinstva sudbine koje već stoljećima dijelimo, naravno da su nam sudbina hrvatskih branitelja i njihovo poštivanje bitne teme, što je razlog moje izjave o tome. A zato što su tijekom rata puno puta branili sela s mađarskim stanovništvom u Baranji i istočnoj Slavoniji, pripada im posebna zahvala. Moram dodati da ovu izjavu nisam dao samo kao zastupnik u Mađarskom parlamentu, već i kao potpredsjednik Hrvatsko-mađarske skupine prijateljstva mađarskog parlamenta.
Možemo li konačno raščistiti dvojbe hrvatske javnosti vezane uz navodne Jobbikove pretenzije na hrvatske krajeve? Kao osoba nadležna u Jobbiku za odnose s mađarskom manjinom u susjednim državama i potpredsjednik stranke, biste li mogli reći koji je stranački stav o mađarskim granicama, posebno granicom s Hrvatskom?
Ne znam koje to izjave ili djela mene i mojih kolega zastupnika hrane taj strah… To nije povijesno ostvarivo, Jobbik ne podupire nasilnu promjenu granica. Međutim, očekujemo da na područjima gdje mnogo Mađara živi na okupu, kolektivna prava budu osigurana i da autohtone mađarske zajednice imaju najšire političko i kulturno samoodređenje.
Poznata je činjenica da Jobbik kao mađarska nacionalistička stranka ima visoke kriterije kada su u pitanju prava mađarske manjine. Kako, dakle, vidite položaj Mađara u Hrvatskoj?
Točno, nama je izuzetno bitno stanje mađarskih zajednica izvan naših granica i stoga ja osobno održavam kontakt s njima, trudim se što neposrednije upoznati njihove probleme i mogućnosti. U Hrvatsku dolazim više puta godišnje: uglavnom u Baranju, gdje sam upoznao odlične prijatelje u zadnjih nekoliko godina, ali posjetio sam također i mađarske zajednice u Vukovaru, Rijeci i Splitu. Zaista, kao što rekoh, naše je očekivanje da Mađari izvan Mađarske dobiju najšira moguća prava od svake vlasti.
Važno je dodati da mi to zamišljamo na temelju proporcionalnosti: Jobbik se zalaže i za to da Mađarska daje široka prava za nacionalne manjine, među ostalim i za Hrvate u našoj državi. Mi predlažemo da nacionalne manjine imaju punopravne zastupnike u parlamentu, dok je Fidesz podupro samo koncept manjinskih predstavnika bez stvarnih prava. S manjinskim predstavnicima, uključujući i hrvatske, u stalnom sam kontaktu, a u novom mađarskom zakonu o nacionalnim manjinama nalaze se mnogobrojne mjere koje idu ka daljnjem širenju manjinskih prava, koje je parlament donio na moj prijedlog. Primjerice, riječ je o osiguranju mogućnosti korištenja manjinskog jezika u državnim uredima u naseljima u kojima određena nacionalna manjina čini više od 20% stanovništva, odnosno obvezno isticanje dvojezičnih natpisa u državnim ustanovama kada više od 10% stanovništva u naselju pripada nacionalnoj manjini.
Prava Mađara u Hrvatskoj su zadovoljavajuća – izuzetno je bitno da je Hrvatska, kao i Slovenija, osigurala Mađarima mogućnost samostalne zastupljenosti u Saboru. Problem zapravo stvaranju unutarnji sukobi male mađarske zajednice, koji onemogućavaju zajednički i učinkovit nastup.
A što je s pravima mađarske manjine u Rumunjskoj, Slovačkoj, Ukrajini i Srbiji?
Na ovo pitanje vrlo je teško dati kratki odgovor. Ne riskiram puno ako kažem da je u svakoj od tih država situacija puno lošija nego što je u Hrvatskoj. Slovačka otvoreno protjeruje one koji su uzeli mađarsko državljanstvo, lišava ih slovačkog državljanstva, adrese prebivališta, socijalnog osiguranja i biračkog prava. Ovo je za jednu pravnu državu, članicu Europske unije, šokantno i potpuno neprihvatljivo.
Istvan Szavay govori na prosvjednom skupu za prava sekeljskih Mađara u ožujku 2013.
Situaciju Mađara u Rumunjskoj čini specifičnim to što je riječ o zajednici od 1.5 milijuna pripadnika, koja u Sekeljskoj zemlji (tri županije u središnjoj Rumunjskoj) čini jasnu većinu. S obzirom na to, još šira prava su potrebnija. Za Sekeljsku zemlju mi zahtijevamo teritorijalnu autonomiju temeljenu na etničkom kriteriju i uspješnim primjerima u EU kao što su Južni Tirol i Katalonija. Međutim, sadašnja rumunjska vlast vrlo je neprijateljski raspoložena prema mađarskoj zajednici: nečuvena je njihova mjera bila kada su Sekeljima zabranili korištenje njihova najvažnijeg simbola, sekeljske zastave na državnim uredima.
U Srbiji je sustav manjinskih nacionalnih vijeća pozitivna inicijativa, koja daje razloga za zadovoljstvo i osigurava razne mogućnosti na području kulturne autonomije. No, prâva vijeća moraju se proširiti. I, u Srbiji, uz incidente protiv Hrvata, dosta su česti incidenti protiv Mađara – nekad u verbalnom, a nekad i u fizičkom obliku – to je najveći problem tamošnje mađarske zajednice.
Najgora je situacija trenutno u Zakarpatskoj županiji u Ukrajini. Za 150 tisuća tamošnjih Mađara, ugrožena je i sama životna egzistencija. Mađarski muškarci ne žele ići u rat za onu Ukrajinu koja ih je prethodno potlačivala, pa pobjegnu, a u njihova sela se naseljavaju drugi. Nažalost, mađarska vlada ih ne brani, nego samo izdaje razne najave koje ne slijede djela.
Konkretno u Vojvodini, hrvatska i mađarska zajednica dijele slične probleme glede svojeg političkog položaja i pritisaka srpske vlade. Postoji li mogućnost za zajedničku mađarsko-hrvatsku diplomatsku akciju kako bi se osigurala politička prava naših sunarodnjaka koji žive tamo?
Tako je, naši problemi su stvarno slični, a po tome su i naši interesi potpuno sukladni interesima Hrvatske. Ja ne samo da vidim mogućnosti za zajednički nastup, već ga smatram svakako potrebnim i Jobbik se zalaže za to. Stoga smo sretni što je vaša zemlja izabrala predsjednicu koja nastupa odlučnije za nacionalne interese njego njezini prethodnici. S njom imamo mogućnosti za zajednički nastup, iako se u brojnim pitanjima (primjerice, vezano uz Europsku uniju) ne slažemo. Bitno je naglasiti i to da – dok bi dosadašnje mađarske vladajuće stranke Fidesz i Mađarska socijalistička partija svakoj državi olakšali pristupni proces EU – mi držimo da treba uvesti uvjete za države koje žele biti članice EU. U slučaju Srbije, ti su uvjeti širenje prava nacionalnih manjina, ukidanje kolektivne krivnje nacionalnih manjina, sređivanje restitucije i proširenje prava nacionalnih vijeća. U tim pitanjima trebamo požuriti zajednički nastup naših zemalja spram Srbije.
Jedan od rastućih problema u hrvatsko-mađarskim odnosima je i pitanje Molova vlasništva i upravljačkih prava u Ini. Kakav je Jobbikov stav o tom pitanju i vidite li rješenje koje bi bilo u korist obje strane?
U slučaju Mola i Ine riječ je o gospodarskim subjektima, djelomično u državnim rukama, koji su od izuzetne važnosti. Te kompanije imaju odlučujuću ulogu u energetskim sektorima svojih država. Bitno je da ovaj sukob koji se pojavio ne utječe na dobre odnose naših dvaju zemalja. I Hrvatska i Mađarska su zainteresirane za takvo rješenje, koje bi odgovaralo gospodarskim i političkim interesima obiju zemalja. Jobbik i na terenu energetske politike zagovara dobre odnose s Hrvatskom, pa tako i obraćamo posebnu pažnju na to da u mađarskom parlamentu stalno potičemo vladu na mirno rješavanje situacije, i to što prije. Vjerujemo da se uz suradnju s hrvatskom vladom i s prodavanjem dionica Ine koje su u vlasništvu Mola ovo pitanje može riješiti na zadovoljavajući način.
Jobbik je druga po jačini politička stranka u Mađarskoj, nakon Fidesza. Kako vidite perspektive Jobbika u sljedećim godinama, nakon sljedećih izbora…? Je li Jobbik spreman zauzeti mjesta u vladi?
Tako je, već smo stabilno druga snaga u Mađarskoj i naša popularnost stalno raste. Time smo izuzetno zadovoljni, s obzirom na to da mediji u Mađarskoj i inozemstvu prenose prilično nepovoljnu sliku o nama. Zato se i zahvaljujemo Vašem portalu što ste nam pružili mogućnost za ovaj razgovor. Skoro svi mediji prikazuju Jobbik samo u negativnim, lošim bojama, a o našim pozitivnim inicijativama se šuti. Ali, na svu sreću, sve više ljudi otvara oči i spoznaje naše pravo lice. Moramo objasniti ljudima da je ta negativna kampanja samo u interesu sadašnje mađarske elite, Fidesza – koji nas vodi prema diktaturi, i socijalista – koji su našu zemlju već jednom upropastili i opljačkali. Oni se boje da bi s Jobbikom jedna nova, čista snaga došla na vlast; snaga koja bi se obračunala s onima koji su opljačkali državu i koja bi ojačala nacionalno gospodarstvo nasuprot utjecaja multinacionalnog kapitala. Za Jobbik, mađarski je nacionalni interes iznad svega! Mi ćemo se razračunati s komunističkom prošlošću, objavit ćemo dokumente tajnih službi, obračunati se s političkom elitom iz prošlih 25 godina te suzbiti kriminal. Umjesto služenja interesima Zapada, mi ćemo mađarsko gospodarstvo i mađarsko društvo ponovno uređivati samo prema mađarskim nacionalnim interesima. Jobbik nije samo sposoban za vladajuću poziciju, nego moram reći da je i naša povijesna obveza preuzeti vlast i napokon napraviti reda u našoj Domovini. Posao nas požuruje, stoga dao Bog da što prije možemo početi!
Autor: Leo Marić