Ne bude li Todorić na vrijeme plaćao svoje financijske obaveze, moguće je da se cijelo njegovo carstvo uruši. Međutim, to se neće dogoditi dokle god mu država iz godine u godinu isplaćuje poticaje od desetak milijuna kuna našeg novca.
Svi znamo tko je Ivica Todorić, domaći tajkun čije bogatstvo jedino nadmašuje njegov manjak poslovne etike. Hrvatski mediji, pa i cijela hrvatska javnost zna da se uz ime Todorić ne vezuje poštena poslovna politika i visoka moralna načela. Obično ga se povezuje s neisplatom dobavljača, robovlasničkim odnosom prema zaposlenicima i ucjenjivanjem državnih institucija s velikim broja zaposlenika (danas oko 40 tisuća) koji će završiti na ulici ako ne bude po njegovome. U ovom tekstu analizirat ćemo put do njegovog bogatstva, do kojih granica to bogatstvo zapravo seže, ali ćemo se prisjetiti i nekih poluzakonitih poslovnih poteza za koje Todorić nikad nije i, čini se neće odgovarati.
Kao i svi tajkuni, bogatio se u ratnim godinama!
Sve je počelo s Antom Todorićem, ocem Ivice Todorića koji je bio osuđen zbog krađe 6 milijuna maraka u Agrokombinatu. Nakon puštanja na slobodu, Ante pokreće obiteljsku tvrtku za proizvodnju cvijeća i srodnih proizvoda. To je bio temelj današnje dinastije Todorić, no pravo bogatstvo stekli su, kao i većina hrvatskih tajkuna, za vrijeme rata. Agrokor je nastao još 1989. godine i odmah nakon toga preuzima preradu soje u Zadru. Sve to se još odigrava na samom kraju predratnog doba, no pravi poslovni uzlet Todorići doživljavaju 1992. kad konce u potpounosti preuzima Ivica, kupujući pritom svoje prve dvije velike tvrtke, Jamnicu i Agropreradu. Samo godinu dana nakon toga, u Todorićeve ruke pale su tvornice ulja Zvijezda i DIP-a Turopolje. Kao da to nije bilo dovoljno, 1994. postaje vlasnik Leda, Konzuma, Silos-mlinova, Bobisa i Solane Pag.
Nikad nije kazneno odgovarao!
Privatizacija Konzuma bilo je posebno škakljiva jer Todorić nikad nije ponudio zaposlenicima pravo prvokupa iako su te dionice trebale biti dio javne ponude. Navodno su i bile, ali toliko kratko da su u jednom trenu samo nestale iz javne ponude i pojavile se tek tjedan dana prije nego što su postale dio Todorićevg portfolija. Slično je bilo i s Ledom koji je Todorić preuzeo iako navodno nije dao najbolju ponudu. Kooperantica Leda je u to vrijeme bila Nevenka Tuđman pa se sumnja da je zapravo Franjo Tuđman bio taj koji je izabrao Ivicu Todorića za nositelja hrvatskog gospodarstva i kao takvoga ga gurao iz sjene.
U 1995. mijenja se struktura Agrokora u onu kakvom ju znamo danas. Agrokor u svoje ime dodaje koncern i tu počinje Todorićeva strahovladavina nad hrvatskim privatnim sektorom. Godine 1998. postaje vlasnik vinarske tvrtke Jaska vino. Zbog ove privatizacije bila je pokrenuta istraga jer se navodno Jamnici pogodovalo kreditom Zagrebačke banke od 2,5 milijuna tadašnjih njemačkih maraka. Tim kreditom kupljene su dionice koje su osigurane založnim pravom nad nekretninama same Jaske, što je Zakonom o privatizaciji strogo zabranjeno.
S početkom novog tisućljeća, Todorić počinje sa širenjem po regiji. Prvo je 2000. pao sarajevski Kiseljak, a 2003. godine kupuje većinski paket dionica srpskog Frikoma i trgovačkog poduzeća TP DC Sarajevo. Nakon što je “Bosna šaptom pala”, Konzum 2004. kupuje tvrtku Medijator iz Dubrovnika, Slobodu iz Osijeka, mađarskog proizvođača sladoleda Baldauf koji je kasnije preimenovan u Ledo kft Mađarska. Agrokor za to vrijeme preuzima porečku Agrolagunu.
Nakon toga, 2005. godine na red dolazi Srbija. Todorić kupuje tvornicu ulja Dijamant iz Zrenjanina, i trgovački lanac Idea iz Beograda. U domovini za to vrijeme preuzima PIK-a Vrbovec. Problemi počinju kad je te godine preuzeo Belje jer je HANFA dvije godine kasnije zaključila da je Belje preuzeto protuzakonito jer Todorić nije objavio da Agrokor preuzima cijelo Belje. Vlada je rješavanje tog pitanja prepustila ministru financija Slavku Liniću pod čijom palicom se u potpunosti zaustavlja spor protiv Todorića. U toj istoj godini Todorić preuzima vlasnički udio u Tisaku, 2009. godine Konzum osniva trgovački lanac kozmetičkih proizvoda Kozmo.
Uložio sve u Mercator!
Potom, Todorić se godinama pripremao za krunu svih svojih poslovnih poteza da bi tek prošle godine preuzeo i Mercator. Koliko je to bio pametan poslovni potez, još je raspravno. Naime, Todorić je za preuzimanje slovenskog trgovačkog lanca založio čak tri četvrtine svoje ukupne imovine kako bi podigao kredit od 600 milijuna eura u ruskoj Sberbanci. Ne bude li Todorić na vrijeme plaćao svoje financijske obaveze, moguće je da se cijelo njegovo carstvo uruši. Međutim, to se neće dogoditi dokle god mu država iz godine u godinu isplaćuje poticaje od desetak milijuna kuna našeg novca.
Autor: Leo Buljan/Dnevno.hr