Iza nas je još jedan klasični dan u Hrvatskoj. Ministarstvo kulture na upit Nove TV osudilo je napad na Antu Tomića, ali i upozorilo na verbalno nasilje i govor mržnje koje Tomić producira u praktički svakoj kolumni. Na noge su ustali mediji, iskazavši se u svojoj ‘objektivnosti’. Tako se na televiziji moglo čuti kako je riječ o ‘skandaloznoj’ izjavi, a ministar je u nekim medijima nazivan pogrdnim imenima. ‘Kulturnjaci’ su odmah zatražili ostavku. Zanimljivo je da je upozorenje Hasanbegovića o govoru mržnje dočekano na nož, a sam govor mržnje se brani. Evo jednog takvog primjera – Tomić je u tekstu toliko pretjerao da ga ni hrvatski mediji nisu htjeli objaviti. Zato je pamflet objavio u srpskim novinama ‘Nin’ 28. siječnja ove godine, piše Direktno.hr. Prenosimo tekst:
“Više stotina režisera, pisaca, glumaca, slikara i dizajnera prošlih je nekoliko dana ustalo protiv Zlatka Hasanbegovića, novog hrvatskog ministra kulture. U sandučić elektroničke pošte svakog mi dana dolazi najmanje jedna peticija nekakve strukovne organizacije ili pismo nekog kolege ogorčenog povjesničarom revizionistom, članom Počasnog bleiburškog voda, kojega neskriveno uzbuđuje NDH. A ja šutim, nikome ništa ne odgovaram. Iako obično ne propuštam priliku za dobar pičvajz, a na nacionalističke radove koji pljuju po partizanima sam posebno alergičan, o Hasanbegoviću se ne izjašnjavam. Učinit ću to samo ovdje, u beogradskim novinama, udaljenim od Hrvatske.
Za početak, neobično će zvučati, osjećam stanovitu naklonost prema tom retardu. Kao i inače, uzbuđuju oni koji imaju nekakve komplicirane i teške, kontradiktorne identitete, kad je netko, primjerice, homoseksualac i skinhead ili kaluđerica i nimfomanka ili komunist i katolik, kad imamo takvu nekakvu zbunjujuću osobu, sastavljeni od raznorodnih, neusklađenih dijelova. Zlatko Hasanbegović takvo je jedno nemoguće biće, politički minotaur, ideološki jednorog. Dira me u srce slaboumnost ovoga zagrebačkog muslimana. Nakon Tuđmanovog dijeljenja Bosne, klanja u Ahmićima i hrvatskog konclogora za Bošnjake, čisto se sažalim nad ustaškim klaunom koji se trudi svidjeti onima koji ga preziru i iza leđa, potiho zovu Balijom.
Njegovi su stavovi, dakako, skandalozni. Sasvim je neprikladan za ministra. Ali, opet, ostao sam ravnodušan na bijednika, dijelom i zato što znam kako je često ponižavajuće i ružno biti manjina, bilo kakva manjina, u Hrvatskoj. Mnogo je puta taj morao progutati dostojanstvo i usnuti u suzama da bi bio ministar u HDZ-ovoj vladi. Kraj sve njegove muke, ne trebam mu još i ja, Zlatko Hasanbegović i bez mene ima dovoljno neprijatelja.
Na koncu, bleiburški purger muslimanske vjeroispovijesti na čelu Ministarstva kulture, na mjestu za koje se nitko nije otimao, u zemlji gdje se kultura ne cijeni, dovoljna je nevolja. Valja se štedjeti, čuvati snagu za okršaje s ozbiljnijim, autentičnijim hrvatskim luđacima kojih ne manjka u Vladi koja je i petak izglasana u državnom parlamentu. Tu je mnogo smrtonosnih opasnosti. Naša nova Vlada izgleda, neću pretjerati, kao neko meksička banda iz vesterna Sagia Leonea.
Jedan je, primjerice, osuđivani nasilnik, koji je prijavio lažnu adresu, a javno bi objavljivao popise nacionalnih izdajnika. Drugi je krao stiropor iz dućana građevinskog materijala. Treći je krao u bolnici koju je vodio. Onda imamo nekadašnju časnu sestru, katoličku redovnicu koja je liječila narkomane, prije nego se u jednoga, valjda a izliječenog, zaljubila, napustila Crkvu i otišla s njim živjeti u Banja Luku. Jedan je potpredsjednik bivši špijun, a drugi je otišao iz sjemeništa da bi se upisao na Medicinski fakultet u Mostaru. I taj je vjerojatno jedini kadrovski pogodak. Bolje je zaista da je čovjek u Vladi, ni najcrnjem neprijatelju ne biste poželjeli liječenje kod njega. Ja bih, recimo, ne dao Bog da obolim, prije otišao hodži da mi napravi zapis, nego se dao u ruke nekome što je završio medicinu u Mostaru.
Najčudnija je ipak figura koja vodi ovo kolo gorskih tića, jedan kanadski Hrvat, što ostavlja excellent job managera u farmaceutskoj industriji ne bi li pomogao old country, zemlja njegovi grendparendz. Medije je oduševila njegova odluka da program Vlade predstavi Power Point prezentacijom, hvalili su njegovu informatičku pismenost kao da Power Point ne smiješ no pogledati bez magisterija na MIT-u, a stvar je samo u tome da je premijeru bilo lakše pokazati slajdove, nego govoriti, jee ne vlada hrvatskim. Slamežljivo se oglašava na naškom, te možemo samo naslućivati koliko je duboko njegovo neznanje, no lice mu je dosta rječito. Licem mu katkad preleti izraz izgubljenosti i strava te tada shvatimo da predsjednik Vlade RH nema blage veze ni o čemu, ni gdje se jadan našao.”
Izvor: Sloboda.hr/Direktno.hr