Pupovčeve ‘Novosti’ se za promjenu bave temom vezanom uz Srbe u Republici Hrvatskoj te donose svjedočanstva nezadovoljnih povratnika koji su uvrijeđeni zbog snimanja filma ‘General’. Naime, iznenadni upad filmske ekipe s tenkovima i helikopterom u selo Gređane šokirao je srpske povratnike. Ono što su snimali je nečija fikcija, nikako realnost. Devedesetih nismo nosili šubare, kokarde, ni brade, kažu mještani Gređana.
Snimanje filma ‘General’, o liku i djelu hrvatskog generala Ante Gotovine i iznenadni upad u selo Gređane šokirao je malobrojne srpske povratnike, uglavnom staračke dobi, koji su slušali odjeke detonacija za najavljeni filmski megaspetakl sakriveni u svojim domovima, pišu Novosti.
“Nakon ulaska Hrvatske vojske 6. rujna 1991. godine naše je selo kroz tri dana devastirano, popaljeno i ubijeno je 12 mještana, uglavnom žena i staraca”, kaže Stojan Skopljak.
Dodaje kako im je rečeno da će se ovdje snimati scene za film, te da obavijeste mještane. Međutim, nisu im rekli kada bi točno došli.
“Kao odgovor na pitanje ‘zašto baš mi?’, rečeno nam je da naše selo odgovara zbog dobre lokacije: prometno smo izolirani, pa će biti najjednostavnije blokirati cestu, a pritom neće biti većih problema i šteta zbog snimanja. Selo je stvarno bilo blokirano dva dana, posebno njegov srednji dio, dok se tri sata baš nikako nije moglo proći, a zatim su povremeno propuštali prolaznike u etapama. Na polju se odvijala borba tenkova, uz topovske udare. Čulo se gruvanje”, priča Stojan Skopljak, predsjednik Vijeća srpske nacionalne manjine općine Stara Gradiška i dodaje da su mještani Gređana snimanje filma ‘General’ doživjeli kao još jedno poniženje.
“Vjerujemo da ćemo mi kao Srbi biti ocrnjeni u tom filmu. Naši mještani osjećaju se uvrijeđeno. Zbivanja 1991. u našem selu ne odgovaraju prizorima koje je Vrdoljak ovdje snimao. Ono što su snimali to je nečija fikcija, nikako ne naša realnost. Nismo nosili šubare, ni kokarde, ni brade. Mi, stanovnici sela, nismo bili naoružani. Nismo išli u ničije tuđe selo ratovati, samo smo čuvali svoje kuće, djecu, stoku”, navodi Skopljak.
Milka Mlinarević kaže kako je najgore što su sve blokirali i nisu imali kruha.
“Nisam bila ravnodušna. Nisam imala uopće snage da izađem iz kuće jer znam kroz što sam prošla i nisam se htjela vraćati u prošlost. Narod se bojao. Trgovca i pekara nisu pustili u donji dio sela. Naša patnja ništa ne vrijedi, samo lomi živce, lomi zdravlje. ”
Skopljak je pak zaključio:
“Nakon ulaska Hrvatske vojske 1991., kroz tri dana njihovo selo devastirano, popaljeno i da je ubijeno 12 mještana, uglavnom žena i staraca. Nakon 12 dana u selo je ušla srpska vojska pod čijom su kontrolom Gređani bili do Bljeska. To je naša istina, naš film koji nikoga ne zanima i koji nikada neće biti snimljen”.
Miodrag Kosić ističe da je u Gređanima skoro iz 90 posto kuća netko završio u Jasenovcu ili Staroj Gradišci.
“Jasenovac je nama prostorno i emotivno jako blizu. Samo u jednom danu, 1943. godine, ustaše su izvršili masakr nad 120 naših mještana. I te 1991. bio je velik broj onih koji su se jako dobro sjećali odvođenja svojih najmilijh u logor tokom Drugog svjetskog rata. Strahovali smo da se historija ne ponovi. Mi smo odgojeni u jauku Jasenovca”.
Rijetki mještani koji su uspjeli prići blizu filmskog seta kažu da su se snimanja odvijala na tri lokacije: u samom središtu sela, ispred spomenika i srušene škole gdje je bio smješten ‘generalov šator’ te stari kombi oko kojeg se pucalo. Tu se pojavio i autobus pun vojske u četničkim uniformama. Na polju se snimala tenkovska borba, a u dvorištu jedne kuće spuštanje helikoptera.
‘Iako se prizori zapostavljenosti i nebrige države u Gređanima teško mogu dočarati bilo kakvom scenografijom, autorski tim ‘Generala’ to nije previše zanimalo. Po ostacima života reklo bi se da je u Gređanima rat jučer završio. O protoku vremena od četvrt stoljeća dokaz je jedino izraslo drveće i šipražje, tamo gdje više ljudska noga ne kroči. U spaljenoj školskoj zgradi već 26 godina umjesto učenika rastu šipražje, korov i zmije. Visoko drveće pustilo je duboko korijenje iz spaljenih kuća. Stabla su prerasla seoske bandere, jedine tragove civilizacije u selu. Devastirana Srpska pravoslavna crkva i pusta ulica kroz sredinu nekad najbogatijeg zapadnoslavonskog sela, djeluju sablasno, kao izvrstan primjer za horore, a ne samo ratne filmove’, piše taj tjednik.
Izvor: Sloboda.hr/Novosti/Direktno.hr