Raspravno vijeće Haaškog suda u podne je proglasilo zapovjednika vojske bosanskih Srba Ratka Mladića krivim za genocid u Srebrenici i zločine protiv čovječnosti u BiH te ga osudio na doživotnu kaznu zatvora.
Vijeće ga je oslobodilo krivnje za točku optužnice u kojoj ga se teretilo za genocid u nekoliko općina istočne BiH jer je zaključilo da počinjeni zločini nisu imali obilježje genocida.
Proglašen je krivim po svim ostalim točkama optužnice.
Mladić je izricanje presude pratio iz pokrajnje prostorije pošto je iz sudnice izbačen jer je ometao postupak.
Sud utvrdio da su zločini u BiH izvršeni u okviru udruženih zločinačkih pothvata
Raspravno vijeće ICTY-ja zaključilo je da su se genocid i ratni zločini u BiH, za koje je optužen Mladić, dogodili u okviru udruženih zločinačkih pothvata i da je Mladić u njima sudjelovao.
Mladića je optužnica teretila da je s bivšim predsjednikom RS-a Radovanom Karadžićem i drugim suradnicima te srbijanskim policijskim dužnosnicima sudjelovao u četiri udružena zločinačka pothvata čiji su ciljevi bili počinjenje zločina na nesrpskim stanovništvom na području čitave BiH i njihov progon, višegodišnji teror Sarajeva, genocid u Srebrenici u srpnju 1995. i uzimanje pripadnika UN-a za taoce.
Vijeće je u sažetku presude, koju je predsjedavajući sudac Alphons Orie čitao u sudnici, sudionike svakog od četiri udružena zločinačka pothvata ograničilo na političko i vojno vodstvo bosanskih Srba ne navodeći nijednog dužnosnika iz Srbije koji su bili navedeni u optužnici poput visokih dužnosnika srbijanske službe državne sigurnosti.
U Srebrenici se dogodio genocid
Raspravno vijeće također je potvrdilo da je u srpnju 1995. u Srebrenici počinjen genocid.
Sud je na izricanju presude zaključio da su se u općinama Foči, Ključu, Kotor Varošu, Prijedoru, Sanskom Mostu i Vlasenici dogodili zločini nad nesrpskim stanovništvom, ali da njihova namjera nije bila istrebljenje naroda.
Raspravno vijeće utvrdilo je da je u BiH bio oružani sukob i da su zločini počinjeni u toj državi imali obilježja sustavnih, masovnih i raširenih djela.
Takve zaključke prvostupanjsko vijeće donijelo je i u presudi bivšem predsjedniku Republike Srpske Radovanu Karadžiću, koji je osuđen na 40 godina zatvora.
Sudilo mu se samo za najteže zločine
Mladić je u Haagu optužen za genocid, zločine protiv čovječnosti i kršenja zakona ili običaja ratovanja u Bosni i Hercegovini od svibnja 1992. do pred kraj 1995. godine. U završnoj riječi tužiteljstva u prosincu 2016. godine za njega je zatražena kazna doživotnog zatvora dok je obrana predložila da ga se oslobodi svih optužbi.
Prvu optužnicu protiv njega haaško je tužiteljstvo podignulo još 25. srpnja 1995. godine i nakon toga ju je triput širilo i mijenjalo zbog potrebe da se suđenje provede što učinkovitije pa su u njoj zadržani samo najteži ratni zločini.
Mladić je godinama nakon podizanja prve optužnice bio neuhvatljiv, baš kao i njegov politički “šef” Radovan Karadžić, unatoč činjenici da su bili na vrhu popisa najtraženijih osoba, “rame uz rame” s Osamom Bin Ladenom.
Mladić se najprije skrivao na teritoriju BiH, a omiljeno boravište bio mu je podzemni bunker građen kao atomsko sklonište za vojni i politički vrh bivše SFRJ kod mjesta Han-Pijesak na Romaniji.
No suočen s jasnim nastojanjima pripadnika NATO-a da ga pronađu i uhite, pobjegao je u Srbiju pod okrilje režima Slobodana Miloševića.
“Ja sam onaj kojeg tražite”
Preživio je i Miloševićevo svrgnuće s vlasti 2000. godine pa se pod okolnostima koje još nisu u cijelosti razjašnjene, zahvaljujući mreži pomagača, ali i potpori što su mu je otvoreno ili prikriveno još godinama nakon toga pružale vlasti u Beogradu, skrivao sve do 2011. godine.
Srbijanska policija pronašla ga je u selu Lazarevu kod Zrenjanina 26. svibnja te godine gdje se skrivao pod lažnim imenom Milorad Komadić.
“Našli ste onog koga tražite. Ja sam Ratko Mladić”, kazao je policajcima bjegunac koji je tad imao izgled oronulog starca, no ipak je kod sebe navodno imao dva pištolja, iako ih nije pokušao koristiti.
Srbijanske su vlasti Mladića ICTY-u izručile 31. svibnja 2011. godine, a dokazni postupak u Den Haagu počeo je godinu dana kasnije i trajao je do kolovoza 2016. godine. Svoje iskaze tijekom procesa dalo je 377 svjedoka obrane i optužbe. Sudsko vijeće u obzir je uzelo i pisane iskaze još 214 svjedoka.
Izbačen iz sudnice
Prije samog izricanja presude, Mladić je zatražio stanku zbog navodno povišenog krvnog tlaka. Sudac Alphons Orie je omogućio desetminutnu stanku, no ista se produžila na 40-ak minuta.
Po povratku u sudnicu počelo je čitanje presude. No, tada je Mladić podivljao i počeo vikati i gestikulirati rukama.
“Ovo što vi govorite je laž, sve što si rekao je laž”, vikao je Mladić.
Sudac ga je prvo upozorio, no kad je vidio da Mladić nastavlja divljati, udaljio ga je iz sudnice. Mladić je prije izlaska počeo i psovati.
Izvor: Sloboda.hr/Hina/Index.hr