Reformatori iz Cjelovite kurikulne reforme učiteljima nalažu „ishode“ koje moraju razviti kod učenika, a nisu u stanju iskazati temeljni ishod o kojem ovisi cijela reforma, a to je procjena njezina koštanja!?
Tvrdnja dr. sc. Nevena Budaka, glavnoga stratega novoga hrvatskoga obrazovanja i predsjednika Posebnoga stručnoga povjerenstva za provedbu te Strategije, u emisiji Veto na Jabuci-TV 3. lipnja 2016. da je „nemoguće izračunati koliko košta kurikulna reforma“ znači da reformatori ne poštuju vrijednosti i načela pravne države i namjerno krše Zakon o fiskalnoj odgovornosti (NN 139/10 i 19/14) koji svakomu državnomu i javnomu tijelu nalaže iskazivanje procjene fiskalnoga učinka na proračun i društvo te odgovorno i racionalno trošenje novaca, što sve skupa podliježe reviziji, kontroli i financijskim kaznama za prekršitelje. Također se može dvojiti o tome jesu li oni uopće imali namjeru njezina provođenja?
Za takvu sveobuhvatnu reformu prvo je trebalo napraviti procjenu koštanja kako bi se znalo koliko novaca treba planirati kratkoročno, a koliko dugoročno, što se može osigurati kroz Državni proračun, što kroz proračune lokalnih uprava i samouprava, što će financirati roditelji, a što će se financirati iz Europskih fondova.
Da postoji financijska procjena mnoge bi stvari bile jasnije i ne bi se s reformom moglo manipulirati i zamračivati je ideološkim konceptima i podjelama na „ljevičare“ i „desničare“, nego bi svakomu razboritomu, bilo ljevičaru, bilo desničaru, bilo jasno da je riječ o ideološkim etiketama koje se lijepe i nude kako bi se prekrila nesposobnost i neodgovornost.
Barem bi to, nama djeci post-komunizma trebalo biti jasno i prepoznatljivo već izdaleka i ne bismo se smjeli dati navući na tanak led ideoloških podjela, isključivosti i društvenoga kaosa, pri čemu se kaos definira kao odsutnost društvene kohezije koja se smatra najvećom vrijednošću i temeljnom pretpostavkom stabilnosti europskih zemalja i njihovih gospodarstava.
Društveni razdori dokaz su lošega posla i loših političkih poteza. I oni imaju svoju cijenu koštanja i trebaju se uračunati kao dodana vrijednost ovoga reformskoga uratka.
Da su naveli barem procjenu za nekoliko ključnih elemenata koštanja bili bi mnogo vjerodostojniji.
Znalo bi se što je provedivo i moguće osigurati, a što nije moguće osigurati u ovoj prezaduženoj zemlji koja se nalazi u opasnosti da uđe u kategoriju prezaduženih zemalja i da joj se uskrati pristup EU fondovima.
Početna pitanja
Bi li građani izišli na ulice da su uzeli u obzir ovu činjenicu i bili pošteno i objektivno informirani na što imaju temeljno pravo?
Na koji će se način osigurati nova kvaliteta obrazovanja koja se temelji na individualizaciji rada s učenikom/učenicom, prilagođenosti njegovim mogućnostima i interesima kako se to definira u dokumentima cjelovite kurikulne reforme? Takav način rada nije moguć bez korištenja informacijsko-kumunikacijske tehnologije u nastavi.
Hoće li za sve škole i za svakoga učenika trebati osigurati mogućnost korištenja informacijsko komunikacijske tehnologije (računalo, tablet, e-udžbenici, e-nastavni materijali itd.)? Kolika je procjena toga troška?
Koliki broj učenika treba biti u razredu da bi se provelo reformsko načelo individualizacije: 30, 20, 15?
S trideset učenika u razredu se teško može govoriti o korištenju interaktivnih metoda učenja i poučavanja, aktivnoj uključenosti svakoga učenika da ima priliku iznijeti koju rečenicu, koju misao, zaključak ili osvrt na naučeno, individualizaciji koja vodi otkrivanju talenata itd.
Manji brojevi učenika u razredu znače povećanje zapošljavanja broja nastavnika. Povećanje zapošljavanja se itekako može iskazati u financijskom iznosu. Koliko je novih učitelja potrebno zaposliti?
Fleksibilizacija i izbornost također zahtijevaju povećanje zapošljavanja
Izvannastavni, praktičan rad, više praktičnih rješavanja problema uz pomoć gradiva koje svladavaju iz svih predmeta također ne može ovisiti samo o entuzijazmu i dobroj volji učitelja da volonterski rade prekovremeno ili o aktivistima iz nevladinih organizacija koji ne jamče razinu znanstvenosti i stručnosti, osobito u području prirodoslovlja. Više izvannastavnoga praktičnoga i iskustvenoga učenja za učenike znači i povećanje satnice učiteljima. Koliko bi novaca za to trebalo predvidjeti?
Osiguranje pristupačnosti škola, učionica, nastavnih pomagala djeci s poteškoćama
Iako se djeca s invalidnošću uključuju u redovite škole i razrede ona ostaju na rubu obrazovnoga procesa jer je prostorno prilagođavanje škola tek u začetku, a i sami učitelji trebaju dodatno obrazovanje za kvalitetan rad s takvom djecom. I u toj populaciji ima talentiranih učenika. Koliko treba izdvojiti za njihovo ravnopravno i nediskriminatorno uključivanje – primjer, koliko bi koštalo ugrađivanje rampi u sve škole? (Procjena!)
Posebni programi i dodatni rad s darovitom djecom
Tjelesno izražavanje je također jedna od sastavnica osam ključnih kompetencija u Europskoj uniji.
Mnoge naše škole nemaju ni jednu športsku dvoranu, a kamoli više prostora u kojem bi se osiguralo svoj djeci pravo na zdrav život kretanjem. Kolika bi bila cijena osiguranja prostora za vježbanje i kretanje učenika? (Procjena!)
Budući da su kurikuli (do sada je rabljen pojam nastavni planovi i programi, a njim se i dalje služe u svim država u okružju i dijelu država EU) izrađeni izvaninstitucionalno, dok su savjetnici Agencije za odgoj i obrazovanje primali plaću za takav posao jer su ga prema Zakonu o Agenciji za odgoj i obrazovanje nadležni raditi i raspolažu s mrežom učitelja i nastavnika unaprijeđenih u zvanja mentora i savjetnika koji su prema Pravilniku o napredovanju u zvanja mentora i savjetnika također više plaćeni od ostalih nastavnika pa i od savjetnika u Agenciji da bi bili na raspolaganju Ministarstvu i Agenciji upravo za takve poslove. Reformatori su takvim pristupom nabili nepotrebne troškove odnosno dvostruko plaćanje. O kojem je iznosu riječ? (Točan iznos, putni troškovi, noćenja, honorari…). Taj dio troškova učinjen je nezakonito, u suprotnosti sa Zakonom o fiskalnom učinku.
Nastavlja se s politikom dvostrukoga trošenja u području stručnoga usavršavanja učitelja i nastavnika te njihova osposobljavanja za provedbu cjelovite kurikulne reforme, što je puno zahtjevniji posao od pisanja kurikula – papirnatoga dijela reforme – postoji mudra izreka da papir sve podnese.
I za taj dio reforme planiraju se koristiti izvaninstitucionalni nositelji – formira se konzorcij za stručno usavršavanje, a legitimne institucije i njihovi ljudski potencijali se ne koriste.
Da otklonim od ovog teksta mogućnost bilo kakvog etiketiranja iznosim sljedeću činjenicu. Kad bismo takav projekt prijavili za povlačenje sredstava iz fondova Europske unije nikad ne bi bio odobren na legitiman način zbog neracionalnoga i obijesnoga trošenja novaca i nekorištenja svih raspoloživih potencijala u Hrvatskoj na racionalan način.
No, ova grandiozna reforma nema takav „problem“.
Zaprepašćuje činjenica da u Programskom dokumentu za financijsko razdoblje Europske unije 2014.-2020. Operativni program Učinkoviti ljudski potencijali 2014.-2020. nigdje nije predviđeno povlačenje sredstava za Cjelovitu kurikulnu reformu. Taj je Program vrijedan 1,849 milijardi eura, a Europska ga je komisija donijela 18. prosinca 2014., to jest
- više od dva mjeseca nakon što je Hrvatski sabor donio Strategiju obrazovanja, znanosti i tehnologije kojom su za provedbu Cjelovite kurikulne reforme propisane 44 mjera (2.1.1.–2.6.4.) i
- više od 15 mjeseci nakon što je u rujnu 2013. javnosti predočen nacrt – Radni materijal strategije obrazovanja, znanosti i tehnologije kojom je za provedbu Cjelovite kurikulne reforme bilo predviđeno 66 mjera (1.1.1.–1.10.8., str. 19–41).
„Europska komisija potvrdila je Sporazum o partnerstvu 30. listopada 2014. godine čime je stavljen fokus na poticanje novih radnih mjesta i stvaranje snažnijeg i konkurentnijeg gospodarstva, a za što je Republici Hrvatskoj na raspolaganju 10,676 milijardi eura iz europskih strukturnih i investicijskih (ESI) fondova“ http://www.strukturnifondovi.hr/
U istom tonu, s iznenađenjem možemo također zaključiti da reformatori koji učiteljima nalažu „ishode“ koje će/moraju razviti kod učenika nisu bili u stanju iskazati temeljni ishod o kojem ovisi cijela reforma, a to je, koliko će koštati i tko i kako će osigurati ta sredstva!?
Autor: Nevenka Lončarić Jelačić, prof.
viša savjetnica za nacionalne programe u Agenciji za odgoj i obrazovanje