Pregovori između ruskog Gazproma i Kineske nacionalne petrokemijske korporacije (CNPC) vodili su se nekoliko godina. I konačno u Šangaju, u prisustvu ruskog predsjednika Vladimira Pitina i predsjednika Kine Si Jinpinga potpisan je “plinski ugovor stoljeća”.
Predsjednik ruskog Gazproma Aleksej Miller odbio je navesti cijenu ruskog plina za Kinu, pozvavši se na komercijalnu tajnu. Ipak priopćio je da će Rusija dobiti od ugovora za plin 400 milijardi dolara za 30 godina. Polazeći od ovih znamenki, cijena za tisuću kubičnih metara za Kinu iznosi oko 350 dolara.
Ruski plin će krenuti u Kinu 2018. godine. Gazprom će godišnje isporučivati u Kinu 38 milijardi kubnih metara goriva s mogućnošću kasnijeg uvećanja do 60 milijardi kubičnih metara godišnje. Radi usporedbe, ukupan obujam isporuka ruskog plina u sve zemlje Europe ove godine će iznijeti nešto više od 160 milijardi kubičnih metara.
Potpisavši sporazum, Rusija je osigurala svoju “plinsku pozadinu”. Ukrajina kao glavni tranziter ruskog plina u Europu više puta se odlučivala na ucjenu, pokušavajući dobije ili popust za plin, ili političke prednosti od strane Moskve. Do sada Naftogaz Ukrajine nije platio plinske isporuke za ovu godinu. Njegov dug na današnji dan premašuje 3,5 milijarde dolara. Kao politički instrument pritiska na Moskvu koristi se tranzitni položaj Ukrajine i EU.
Prilikom sklapanja “plinskog braka” Moskva i Peking su izašli jedan drugome u susret. Rusija je predložila da se proglasi “porezni praznik”, točnije da se anulira porez na eksploataciju sirovina za plinska nalazišta koja će isporučivati plin po budućem ugovoru u Kinu. A kineska strana je izjavila spremnost zamrznuti uvozne carine za plin iz Rusije.
Pošto Europu očito brine okret Rusije na Istok, premijer Rusije Dmitrij Medvedev u intervjuu agenciji Bloomberg uvjerio je europljane da isporuke u Aziju neće se vršiti na račun Europe. Mi smo pregovarali s Pekingom već niz godina, i riječ je o pravoj, strateškoj suradnji, sračunatoj na niz godina, rekao je Dmitrij Medvedev:
Veoma držimo do naših europskih partnera. Trgujemo s njima već desetljećima. To je vrlo važno i vrijedno tržište i ja želim da to svi shvate. Sa druge strane, ne možemo isporučujemo naš plin samo na europsko tržište. Imamo ga dovoljno da isporučujemo na azijsko tržište koje se najbrže razvija u svijetu.
Dugoočekivani ugovor s Pekingom je više nego komercijalni sporazum, smatra načelnik analitičkog odjela investicijske kompanije Zurich Capital Managment Nikolaj Podljevskih, to je sporazum o formiranju potpuno nove infrastrukture za eksploataciju i transport plina:
Radi se o tome što su isporuke plina u istočnom pravcu vezane za velike investicijske troškove, ogromna ulaganja u izgradnju cjevovoda i pumpnih stanica i u osvajanje nalazišta. Takva pitanja se propisuju u ugovoru. To nije samo ugovor za isporuku plina, već ugovor s elementima investicijskog sudjelovanja Kine u razradi nalazišta i postavljanju cjevovoda.
Ništa manje važan dogovor za vrijeme pregovora ruskog i kineskog rukovoditelja u Šangaju nije bio ni dogovor o tome da će Rusija i Kina uvećati opseg izravnih obračuna u nacionalnim valutama u uzajamnoj trgovini. To će važiti ne samo za trgovinu, već i za investicije i kreditiranje.
Kina u posljednjih nekoliko godina svira prvu violinu u naporima da istisne dolar s pozicije glavne valute za obračunavanje. Ona odavno poziva na to partnere BRIKS. Kina smatra da korištenje dolara kao svjetske valute za obračunavanje plaćanja energenata pruža SAD previše neosnovanih prednosti. Sporazum Pekinga i Moskve da se postupno prelazi s naftnih dolara na “naftne rublje” ili “naftni juan” mogu ovaj proces značajno ubrzati. I to će omogućiti da se ojača i stabilizira tečaj nacionalnih valuta.
Izvor: Glas Rusije