Saša Broz čini sve da bi se zagrebački Ured za kulturu izdvojio, a tada bi ona po svemu sudeći zasjela na čelo te institucije, i to dakako na pet godina te uz pozamašne milijune.
Uhljebite mene, a za ostale me nije briga – bila bi retorika kojom se proteklih dana služi Saša Broz, unuka komunističkog zločinca i masovnog ubojice Josipa Broza Tita. Naime, dotična je predsjednica Savjeta za kulturu zagrebačkog SDP-a, ali ta funkcija očito joj nije dovoljna te ne zadovoljava njezine apetite. Stoga pod krinkom borbe za kulturu ovih dana žustro i žestoko zagovara izdvajanje zagrebačkog Ureda za kulturu, kojim bi potom upravo ona rukovodila. A kada bi došla na čelo te fiktivne institucije, podobne za uhljebljivanje za dovođenje situacije s zagrebačkom kulturom u red, trebao bi joj mandat u trajanju od minimalno pet godina, te naravno pokoji milijunčić. Da je stazu za tu putanju polako, ali sigurno počela graditi svjedoči njezin posljednji istup u kojem se Broz kritički osvrće na kulturni život metropole. Kako je kazala, grad Zagreb na žalost nema kulturnu strategiju jer ista nije donijeta. “Postoji tek nacrt koji je pisan nemotivacijski. Vrlo površno, i njegov jedini razlog je bila činjenica da se grad Zagreb želi kandidirati za Europsku prijestolnicu kulture. A još uvijek ne postoji kulturna strategija”, kazala je Broz.
Dodala je da u SDP-u svakako daju primat donošenja strategije za kulturu uz jasan konsenzus. Broz drži da se nacrt strategije svodi na površno bacanje fraza te da u njemu nema jasne vizije, ni programske ni kadrovske. Broz je istaknula i da postoji više ozbiljnih problema koji zahtjevaju drukčiji pristup rješavaju od kozmetičkog zahvata zvanog izdvajanja gradskog ureda za kulturu, a napomenula je i da je kulturnim radnicima nedavno istekao kolektivni ugovor te da su izloženi velikom pritisku za potpisivanje novog koji će ih staviti u još goru poziciju u odnosu na djelatnike u Gradskoj upravi. Rekla je da djelatnik u kulturi s istom stručnom spremom ima 3.000 kuna manju plaću od djelatnika u Upravi, te je stoga apelirala da im se poveća plaća kako bi bili u jednakoj poziciji. Rekla je i da u mnogim upravnim vijećima – kazališnim, umjetničkim – sjede ljudi koji nisu dovoljno stručni te da to ne može biti preduvjet za jasno i transparentno financiranje. Drugim riječima, diskretno i između redaka sama se ponudila kao spasiteljica zagrebačke kulturne scene, i to naravno ne za male novce jer tako je to u Lijepoj našoj. Potporu u svojoj misiji Saša Broz očigledno ima i od čelnih ljudi u zagrebačkom SDP-u koje predvodi potpredsjednik Gradske skupštine Davor Bernardić. On je istaknuo kako se SDP zalaže za samostalni gradski ured za kulturu, ali uz plan poboljšanja statusa djelatnika u kulturi i kulturnih institucija te uz plan racionalizacije i novih investiranja u kulturu.
“S naglaskom da kultura u gradu Zagrebu mora biti lišena bilo kakvog političkog odlučivanja, jer samo slobodna može stvarati, samo slobodna može biti kreativna i samo slobodna kultura može biti ono što je potrebno gradu Zagrebu da bude brand i da doda vrijednost”, rekao je Bernardić na konferenciji za novinare u zagrebačkom SDP-u o najavi izdvajanja gradskog ureda za kulturu. Istaknuo je da se zato Grad ne smije prema kulturi ponašati niti maćehinski, niti politički.
Svestrana Titova unuka
Inače, Titova unuka je kazališna redateljica, uz čiju se biografiju vežu razne kontroverze. A jednako tako u više navrata pokazala je sklonost ka društveno političkim temama, koje uvijek rado prokomentira. No, geni su izgleda doista geni i od toga teško da se može pobijeći. Sašina obiteljska loza u mračno doba komunizma, kada je ovim prostorima harao njezin djed njoj je ipak omogućila bezbrižno djetinjstvo. Pohađala je tako Školu za klasični balet i ritmiku, a baletno školovanje nastavila u Rusiji. Po završetknju poslijediplomskog studija u Moskvi i povrede stopala, prekida karijeru, vraća se u Hrvatsku i upisuje Kazališnu režiju na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Na njenu biografiju u jednom od svojih oraćanja javnosti, svojedobno je reagirao Mladen Pavković koji je te prigode kazao:
-A što je u svojoj mladosti radila Saša Broz? U Zagrebu je završila osnovnu i srednju školu, a istovremeno je pohađala Školu za klasični balet i ritmiku (Djed joj je jako volio “plesačice”). Baletno školovanje nastavila je, a gdje drugdje nego u Rusiji, na prestižnom MAXY (Moskovsko akademsko koreografsko učilište). Po završetku poslijediplomskog studija u Moskvi i ozbiljne povrede stopala, prekida karijeru i vraća se u Hrvatsku, gdje upisuje smjer kazališne režije na Akademiji dramske umjetnosti u Zagrebu. Ostalo je – povijest. Nije bilo ozbiljnijeg kazališta u “rvackoj” u kojem ona nije režirala, radila je i radi što joj je volja bez obzira na njezine “ograničene” umjetničke dosege. Jedino tko joj može biti ravan je – Rade Šerbedžija. Dakle, djeca bivših komunističkih moćnika, umjesto da se pokriju preko glave, poglavito ako nisu oni, niti članovi njihovih obitelji, sudjelovali u stvaranju hrvatske države, danas se ponašaju još ogavnije nego kad je Sašin djed bio živ. Ona ima itekako velikih razloga da štiti svoga djeda, Jugoslaviju, i da pleše srpska kola. Djed, koji je negdje na Nebu sigurno je ponosan na svoju unučicu, koja baš ništa nije naučila iz povijesti. Stoga, draga Saša Broz, sjedni- jedan! I kad se drugi puta javiš u svojoj “rvackoj” sjeti se što bi tvoj djed uradio s takvima kao što si ti, a da su bili na suprotnoj strani, da su samo rekli da je Broz predsjednik “Juge”, a ne Jugoslavije. Ti si, jadna Saša, poželjela Karamarku da poživi još tisuću godina, a mi tebi želimo da više ne ostaneš u “bolesnom društvu”, da možebitno odeš u Rusiju i nastaviš sa – baletom- poručio je Pavković te prigode nakon njezine izjave upućene na račun Tomislava Karamarka predsjednika HDZ-a.
“Bravo za Karamarka, on je moj novi idol! Znala sam da će jednog dana dojahati moj princ, toplog srnećeg pogleda, zaštitnički raspoložen prema rvackoj naciji”, napisala je Saša Broz. Titova unuka na svom Facebook profilu komentirala je izjavu šefa HDZ-a da se Tita pogrešno prikazuje kao “bonvivana, hedonista, odnosno normalnog čovjeka’, umjesto kao diktatora odgovornog za smrt tisuća ljudi. Društveno političkih tema doticala se i u vrijeme referenduma o braku, kada je očito držeći da je hrvatski narod lud, glup senilan sa svojeg fejs profila poručila da bi njen djed na referendumu glasao protiv ustavne definicije braka kao zajednice žene i muškarca.
“Bilo je to u prošlom stoljeću… Kasno popodne u njegovoj rezidenciji na Pantovčaku. Uzrujan mi je rekao: ‘Sašice, ako ovaj moj ludi narod ikad raspiše referendum bogamu reci im da ih sve pratim odozgo i da zbrajam tko je za, a tko protiv. Bogamu, znamo za šta smo se borili, protiv koga smo se borili’. Mislim da je moja ‘sekta’ svjesna da svojim glasom PROTIV daje glas za danas i za sutra. Za društvo koje poštuje različitosti i u kojem svi imaju pravo biti sretni! Moja obitelj je PROTIV, a znam da bi i moj pokojni djed bio PROTIV“, napisala je Saša Broz uz fotografiju nje i djeda Tita.
Saša Broz, napustivši mjesto ravnateljice Opere u Rijeci, postala je predsjednica Savjeta za kulturu SDP-a grada Zagreba.
“Pružena mi je fantastična prilika da se na konkretan način angažiram i napravim nešto za kulturu Zagreba u kojem živim i koji obožavam. Napokon ću izaći iz kruga umjetnika koji imaju ideje, znaju i žele, ali nemaju mogućnosti za njihovu realizaciju. Drago mi je što je Davor Bernardić prepoznao moj rad, a moje imenovanje GO SDP-a Zagreb prihvatio. Nisam član niti jedne političke stranke, no duboko vjerujem u socijaldemokraciju. To je moje iskreno uvjerenje i ono nema veze s mojim slavnim pretkom niti s kućnim odgojem”, poručivala je u to doba Broz, koja je svoju nestranačku poziciju očito odlučila iskoristiti. Kakvi bi tek sretnici bili kada bi se primjerice ambiciozna Saša sa jednakim žarom borila za obitelji Titovih žrtava, koji tu u njezinom voljenom Zagrebu godinama pod incijativom Krug za trg vode bitku da se Maršalovo ime ukloni s Kazališnog trga.
Autor: I.Delić/Dnevno.hr