Gostovanje hrvatske reprezentacije na Malti obilježio je i slučaj šestorice hrvatskih navijača, koji su privedeni te kasnije izvedeni pred prekršajnog suca, zbog navodnog izazivanja nereda u jednom lokalnom noćnom klubu, te kasnije tučnjave sa zaštitarima koji su iz Srbije.
U medijima smo mogli pročitati uglavnom iste priče, u kojima bi naši navijači uglavnom igrali ulogu negativaca, a da li je tome doista tako, odlučili smo provjeriti kod njih samih, a svoju priču podijelio je Denis Danilović iz Varaždina.
– Nakon 3 dana pljuvanja od hrvatskih medija i hrvatske javnosti imam potrebu podijeliti i našu stranu priče. Nisam iznenađen lažima hrvatskih medija, pošto svi vrlo dobro znamo da se hrvatsko novinarstvo svodi na prepisivanje sa drugih portala, a od istraživanja nikad ništa. Da su hrvatski novinari upitali bilo kojeg navijača koji se vratio sa Malte, znali bi da je grupa srpskih zaštitara, točnije bivših kriminalaca koji su se sakrili na Malti od srpskog zakona, u tri dana tri puta napala državljane Hrvatske.
– Prvi puta bilo je u nedjelju kada su napali šestoricu Osječana, drugi puta u ponedjeljak kada su napaličetiri navijača iz Rijeke (zbog tog incidenta smo i završili u zatvoru), i treći puta u utorak, kada su tri Riječana završila sa opeklinama trećeg stupnja zbog pokušaja guranja baklje u usta, vanjskog prijeloma nožne kosti zbog udarca teleskopskom palicom, te prijelomom ruke. U trećem slučaju, hrvatski mediji ponovno su lagali i rekli da trojica nastradalih nisu hrvatski državljani, što nije istina jer su dečki danas prebačeni u riječku bolnicu.
U nastavku Denis opisuje što se točno dogodilo tog famoznog ponedjeljka:
– Četvorica Riječana zabavljali su se u klubu, kada im je prišao jedan od zaštitara i počeo ih ispitivati odakle dolaze, koliko ih ima, idu li na utakmicu itd. Nakon što su Riječani odbili odgovoriti na pitanja, zaštitar se udaljio i počeo telefonirati. Primijetivši da se zaštitari okupljaju, Riječani su napustili klub i krenuli prema hotelskoj sobi. Uskoro ih je dostigla i okružila grupa od otprilike 20-30 zaštitara s teleskopskim palicama, suzavcima i bokserima, a Riječani su, ne bi li se zaštitili, stali na vrata kafića naoružavši se s pivskim bocama. Pošto su zaštitari nasrnuli na njih, da bi se obranili Riječani su ih počeli gađati s bocama. Vođa malteških Grobara (navijača srpskog Partizana), točnije vođa te grupe zaštitara pod imenom Aleksandar (ili nadimka Aco), mahao je teleskopom i vikao da neće izaći živi sa Malte, te da će ih pobiti.
– Čuvši dernjavu i buku, nas šestorica Varaždinaca potrčali smo Riječanima u pomoć, pritom bacajući stolice i ostali inventar koji nam se našao pod rukama. Čuli smo što je ista ekipa prethodni dan napravila Osječanima, te smo osjetili potrebu obraniti svoje sunarodnjake. Nakon 5 do 10 minuta općeg kaosa, uspjeli smo natjerati zaštitare na bijeg. Ako se pitate zašto se na snimci vidi samo dio gdje smo krenuli u kontranapad, odgovor je jednostavan: snimka je uzeta sa White Palacea kluba u kojem dotični zaštitari rade, i u koji je ulaz besplatan (za hrvatske medije). Nakon bijega zaštitara, dolazi policija i sada smo mi ti koji moramo bježati. Razbježali smo se po hotelima, međutim neki od nas, točnije nas šestero, nisu imali sreće i završili smo u pritvoru. Lisicama zavezani za stepenice i klupicu, proveli smo noć bez ikakvih prava na poziv, vodu hranu i slično. Ujutro su uzeli našu izjavu i prebacili nas u istražni zatvor gdje smo proveli ostatak od 48 sati, koliko su nas imali pravo držati. Svatko je bio zatvoren u svoju ćeliju, te i dalje nismo imali pravo na tuširanje ili poziv. Sve što smo dobili bila su dva odvratna obroka i 3 čaše vode.
Potom je Denis opisao kako je izgledao izlazak pred suca:
– Pošto nas vise nisu imali pravo držati u istražnom pritvoru, nakon 48 sati odveli su nas na sud, gdje su nam rekli da ćemo dobiti između 1 i 4 godine zatvora. Kada smo to čuli, možete samo zamisliti koliko smo jadni bili, i u tom trenutku smo odlučili da želimo odvjetnika. Odvjetnik je trebao biti besplatan, no uzeo nam je 600 eura. Nakon što nam je uzeo 600 eura, rekao nam je da svaki od nas mora platiti 1000 eura do drugog dana i priznati da smo krivi, ili idemo na sud koji će vjerojatno biti za par mjeseci, te koji ćemo morati čekati u zatvoru. Tražili smo od njega da zove hrvatski konzulat, pošto ambasade na Malti nema. Taj zahtjev je odbio. Složili smo se da ćemo probati skupiti novac i priznati krivnju, iako smo mi bili ti koji su napadnuti. Nikoga nije zanimala naša strana priče.
– Ušli smo u sudnicu, gdje je odvjetnik pozvao na stranu sutkinju i glavnog inspektora policije, a oni su se dogovorili udaljeno od novinara da će novac riješiti sve. Strpani smo u maricu veličine Caddya, te uz ludu vožnju leteći po marici, u mraku smo morali nazvati svoje obitelji, prenijeti im broj računa i objasniti im situaciju. Za to smo imali svega 5 minuta, što je na sreću bilo dovoljno. Nakon suda odveli su nas u zatvor, ali ovaj puta nije bio istražni. Kao prave kriminalce, podijelili su nas po sektorima i svatko je proveo sljedeća 24 sata sam, okružen ubojicama, dilerima i lopovima svih nacionalnosti. Nimalo ugodno iskustvo.Nakon 3 dana i 3 noći, konačno smo dobili četkicu za zube, kaladont i sapun.
– Drugi dan u 2 sata poslijepodne, čekalo nas je suđenje . Na suđenju ovog puta, iako se donosi odluka o naše sljedeće 4 godine života, nije bilo prevoditelja. Odvjetnik je došao sa kuvertom u kojoj je bio novac, koji je na svu sreću legao na vrijeme na račun i mi smo bili oslobođeni. Novac su nakon suđenja podijelili odvjetnik, sutkinja i inspektor. Kasnije smo saznali da to nije ništa novo na Malti, već da godinama tako zaštitari, zajedno sa policijom i tužiteljstvom, okreću lovu na strancima. Također smo saznali da su nam svakome za 3 dana u zatvoru trebali odbiti od kazne 200 eura, međutim očito su i to pokupili. Nakon suđenja vratili su nas u zatvor po stvari i prebacili na aerodrom. Rekli su nam da ako napustimo aerodrom, da ćemo biti uhićeni i da si sami moramo financirati put natrag. Bez novca ostavljeni smo na aerodromu. Na sreću uspjeli smo doći do karata za Veneciju, gdje su nas drugi dan pričekali dečki iz Armade. Htio bih još reći da je policija uzela odjeću sedmorice Riječana, koji su bili u hotelskoj sobi s uhićenima i ta roba imnikad nije vraćena. S minusom od 15 tisuća kuna, drago mi je da sam konačno došao kući, ali me isto tako boli kada vidim da, iako smo obranili svoje sugrađane, iako smo bili podvrgnuti velikoj nepravdi i fizičkom zlostavljanju, vraćam se u domovinu gdje mediji i pojedinci pljuju po nama. Svima koji su stali uz nas i pružili nam riječi podrške, želim se zahvaliti i poručiti da ako ne moraju, da nikad ne posjećuju Maltu.
Izvor: nogometplus.net