Turneja predsjednika Vlade Republike Hrvatske Australiji i Novom Zelandu bliži se kraju. Te posjete obilježili su manji ili veći prosvjedi iseljenih Milanovic putHrvata, a svi službeni susreti Milanovića s australskim i novozelandskim političarima sveli su se na „razmjenu mišljenja” i naglašavanja uloge hrvatskih iseljenika za dobre odnose Hrvatske s tim zemljama.
Sudeći po dosadašnjem radu hrvatske vlade koju predvodi Milanović nismo se niti nadali da će ta dvotjedna turneja biti išta više od izleta za premijera i njegovu svitu, zapravo, nadali smo se da barem ne će biti počinjena nikakva šteta, osim dvotjednog trošenja državnog novca.
Naše su se nade, međutim, izjalovile. Na Novom Zelandu se Milanović sastao s predsjednikom novozelandske vlada Johnom Keyem, nakon koga je izdano zajedničko priopćenje koje se u cijelosti može pronaći na stranicama Vlade (poveznica).
Gdje ima, a gdje nema posla
Najveći dio priopćenja sastoji se od fraza o „dobrim odnosima”, raznim „važnostima”, novi zeland„potencijalima”, „razmjenama mišljenja”, itd. Međutim, jedan odlomak zajedničkog priopćenja odnosi se i na konkretan dogovor:
„Premijer Zoran Milanović nazočio je i potpisivanju Dogovora o Programu radnog odmora između Vlade Republike Hrvatske i Vlade Novog Zelanda. S ciljem produbljivanja prijateljstva i razumijevanja između dviju zemalja, Dogovor će omogućiti mladim ljudima iz Novog Zelanda i Hrvatske da rade do godine dana u Hrvatskoj, odnosno Novom Zelandu. Ovaj Dogovor je nastavak na odluku Novog Zelanda iz 2013. kojom se hrvatskim turistima omogućava pristup bez viza. Državljani Novog Zelanda putuju u Hrvatsku bez viza od 1997.”
Koliko god da navedeno zvuči u najmanju ruku nejasno i čudno, o sadržaju potpisanog Dogovora više nema niti riječi, niti u Vladinom priopćenju, niti u većini hrvatskih medija. Stvari postaju, međutim, mnogo jasnije kad se pročitaju neki ključni detalji u svezi tog Dogovora, kako ih prenosi portal index.hr (poveznica):
Odlazak mladihDvojica premijera položila su vijence u Dvorani sjećanja na Drugi svjetski rat, a zatim su izaslanstva potpisala program razmjene mladih ljudi koji predviđa da do 100 mladih ljudi (18-30 godina) godišnje otputuje iz Hrvatske na Novi Zeland, da ondje studiraju ili se odmaraju, a svoj boravak financiraju zaposlenjem tijekom maksimalno godinu dana.
Kako prenose novozelandski mediji, Milanović je kazao da taj program razmjene održava dobre odnose između dviju zemalja, te da su ti dobri odnosi posljedica velikog broja Hrvata koji žive na Novom Zelandu i koji su postali ugledni članovi zajednice. Procjenjuje se da na Novom Zelandu živi oko 60 tisuća iseljenih Hrvata.
Key je nakon razgovora s Milanovićem naglasio da je potpisivanje tog sporazuma “vrlo važno”. “Stotinu mladih Hrvata doći će na Novi Zeland svake godine, a nadam se da će se te brojke i povećati … oni će doći kao i njihovi preci prije puno godina i nadam se da će se zaljubiti u ovu zemlju i ostati ovdje i duže”, rekao je Key.”
Ključna je izjava novozelandskog premijera iz koje je posve jasno što je Milanović sa svojom delegacijom dogovorio na Novom Zelandu: Svake će godine stotinu (a kako se novozelandski premijer nada i više!) mladih i obrazovanih Hrvata odlaziti u iseljeništvo na Novi Zeland. Naravno da ni o kakvoj razmjeni ne može biti govora, budući da u Hrvatskoj koju vodi Milanović ima gotovo 400.000 nezaposlenih, da su u najgorem položaju upravo visokoobrazovani mladi ljudi.
Jednosmjerna razmjena
Novozelandski premijer Keys dobro zna što Novi Zeland dobiva: stotine visokoobrazovanih mladih ljudi (neka se nitko ne zavarava da će prihvatiti niskoobrazovane), visoko motiviranih za rad, koji se, naravno, ne će vraćati u Hrvatsku. I to ih dobiva posve besplatno, bez da su i centa morali uložiti u njihovo školovanje.
Hrvatska ne da ništa ne dobiva tim Dogovorom, već isključivo gubi, i to neizrecivo mnogo. Sjetimo se samo loše demografske slike Hrvatske, u prosjeku sve starijeg stanovništva.
Umjesto da u Hrvatskoj stvara stanje i ozračje da mladi mogu raditi i živjeti u Domovini, premijer Milanović osobno dogovara slanje stotina mladih, u čije je školovanje Hrvatska uložila velika sredstva, u državu koja vapi za visokoobrazovanim ljudima, šalje ih dakle na najdalju točku zemaljske kugle sa zanemarivom nadom da će se netko od njih više vratiti.
Previše nesposobnosti da to ne bi bio sustav
Svojim dosadašnjim radom Milanović i njegova vlada uvjerili su nas, i svakim nas danom uvjeravaju, u svoju nesposobnost. Katkada priznaju pokoju pogrješku, ali uz obvezatni dodatak da se radi o nenamjernoj pogrješci, da tko radi griješi, itd. No, ovaj Dogovor pokazuje da se ne radi tek o nesposobnosti (što je samo po sebi dostatno da prepuste vođenje države sposobnima), već o sustavnom uništavanju hrvatske i sadašnjosti i budućnosti.
U uvjetima kad desetci tisuća mladih i obrazovanih ljudi, koji bi trebali biti nositelji hrvatske sadašnjosti i budućnosti, a koje strane države primaju stoga što su stekli sjajno obrazovanje u Hrvatskoj i što će od njih imati ogromne koristi, odlaze iz Hrvatske Zoran Milanović pismenim sporazumom podstiče i pojačava odljev takvih mladih ljudi iz Hrvatske. Ako to nije zločin prema vlastitoj Domovini, ne znamo što jest.
Autor: HKV
Foto: Facebook