Zašto strane kompanije u Hrvatskoj prodaju robu lošije kvalitete nego u svojim zemljama? Zašto deterdženti slabije peru, čokoladni namazi imaju manje kakaa, a riblji štapići manje ribe? Treba li država kazniti takav kolonijalni odnos prema hrvatskim potrošačima? U emisiji su gostovali Biljana Borzan, zastupnica u Europskom parlamentu, Dijana Kladar, pravna savjetnica u Udruzi Potrošač, Branko Jordanić, bivši glavni državni inspektor, Andrea Gross Bošković, ravnateljica Hrvatske agencije za hranu i Dragan Munjiza, poslovni savjetnik za prehrambenu industriju.
Hipotetski se može dogoditi da neki trgovački lanac uveze meso staro pet godina, rekla je Andrea Gross Bošković. Nadodala je da se to, prema nalazima koje dobiva Hrvatska agencija za hranu, ne radi. Objasnila je kako je njihov prioritet sigurnost hrane, a ne, primjerice, udio kakaa u čokoladnom namazu. Hrvatska agencija za hranu ne može natjerati proizvođača da dostavi jednak proizvod u Hrvatsku i u Njemačku, već je to zadaća Ministarstva poljoprivrede i Ministarstva zdravlja, rekla jeGross Bošković.
Dragan Munjiza rekao je da je hrvatska proizvodnja izvrsna i tko se odluči za naše proizvode, ne može pogriješiti. Hrvatska proizvodnja je u vrlo teškim uvjetama pokazala da je kvalitetna i sve ove akvizicije koje su se desile, usprkos svim poteškoćama, mislim da se ne moramo bojat i imamo alternativu. Naravno, svi imaju pravo na izbor da kupuju jefitinije i manje kvalitetno, nadodao je. Trend kod potrošača je da traže lokalno. Prije 20 godina nitko nije gledao deklaracije, a sada se čitaju i one sitne, rekao je.
Riblji štapići s manje ribe i stavljanja pilećeg nadomjestka u svinjske mesne odreske, primjeri su koji šalju poruku da su građani u novijim državama članicama Europske unije građani drugog reda, smatra Biljana Borzan. Rekla je kako se najčešće rade prevare s organskom hranom. Smatra kako je to žalosno i sramotno jer je organska hrana često i skuplja od one koja nije proizvedena na eko način. Istaknula je kako ljudi često kupuju organsko iz zdravstvenih razloga pa je zloupotreba te činjenica vrlo ružan primjer varanja.
Borzan je pokrenula istraživanje o razlici u kvaliteti proizvoda u suradnji s Hrvatskom agencijom za hranu, a obuhvatit će prehrambene proizvode i deterdžente. Rezultati istraživanja će biti javni.
Branko Jordanić smatra kako se ovi problemi mogu vrlo lako riješiti i to uvođenjem akciza, odnosno dodatnim oporezivanjem na nekvalitetu. Dakle, ako se radi o šećeru, čokoladi, ajmo te novce koje smo oporezovali dati ministru zdravlja da djeci liječi zube. Smatra da je važna i edukacija potrošača. Ne bi ovca bila ovca da zna da je ovca. Kupac je ovca koja ne zna da je ovca, slikovito se izrazio Jordanić.
Naglasio je kako je dokazivanje nekvalitete vrlo komplicirano jer se stvari mijenjaju iz trena u tren. U ovoj zemlji se najbolje živi od nedostatka dokaza, dodao je.
Dijana Kladar smatra da javne kampanje postižu najbolje rezultate, pogotovo ako će se javno reći koja je to firma, koji je to trgovac koji ima lošu kvalitetu, koji podvaljuje potrošačima. Smatra da će onda potrošači sami eliminirati trgovce koji ih varaju i koji nisu dobri. Isto tako, potrošač mora biti aktivan i raspitati se o svojim pravima, rekla je.
Jeste li u zadnje vrijeme vidjeli nekakav zdravstveni incident, jesmo li imali nekakvu epidemiju? Koliko ja znam, nismo, rekla je na samom kraju Gross Bošković i nadodala da se u Hrvatskoj agenciji za hranu trude dobro raditi svoj posao.
Izvor: Sloboda.hr/HRT
Foto: HRT