Struja će ove godine poskupjeti zbog naknade za proizvodnju energije iz obnovljivih izvora (OIE), a koliko će to poskupljenje iznositi, nitko još ne zna precizno. Iako su se nakon traženja “Pedra” za poskupljenje struje političari složili da smo pretjerali s poticajima za OIE, Ekonerg institut izradio je Strategiju niskougljičnog razvoja Hrvatske do 2030. s pogledom na 2050. koja je u javnoj raspravi. Preporučuje se ulaganje u vjetroelektrane i solarne parkove kao bazu energetskog razvoja što je potpuno različito od Energetske strategije do 2020. Bude li se nova energetska strategija usklađivala s ovim dokumentom, a uvaže se sve zamisli Ekonerga, Hrvatska će imati iznimno skupu struju, piše današnji Večernji list.
Povećanje naknade za obnovljive izvore energije
Naime, Strategija je potpuno odbacila termoelektrane na ugljen, plinske elektrane ograničava ako cijena tog energenta znatno ne padne, a pretpostavku temelji na scenariju da će u idućih desetak godina proizvodnja energije iz solara ili vjetroturbina biti znatno jeftinija. Iz dokumenta se ipak ne vidi na temelju čega se takva pretpostavka gradi jer iskustvo pokazuje da su projekti iz domene OIE ekonomski održivi samo uz visoke državne poticaje. Oni su ove godine doveli do potrebe za podizanjem naknade za proizvodnju struje iz OIE s 3,5 lipe na 7 ili čak 8 lipa po kilovatsatu energije, što će anulirati veći dio ušteda nastalih na kresanju stope PDV-a na električnu energiju s 25 na 13 posto. Strategija navodi da bismo do 2030. trebali imati ukupno 1500 MW vjetroelektrana te 1150 MW solarnih elektrana, a kažu da je poželjan razvoj hidroelektrana. Sada imamo oko 50 MW solara i nešto više od 700 MW vjetroelektrana čime smo ispunili sebi zadane kvote, a realizacija plana iz Strategije predviđa udvostručenje kapaciteta vjetroelektrana te 30 puta više solarnih kapaciteta nego što ih danas imamo. To znači višestruko povećanje poticaja i milijarde eura transferirane iz proračuna prema investitorima u čiste energije.
LNG strateški, plin nije
Od ulaganja u sunce i vjetar Hrvatska je odustala i nakon što je dokazano da takve investicije ne stvaraju dovoljan broj radnih mjesta niti imaju visok udio nacionalne komponente te se zbog toga okrenula biomasi, bioplinu i malim hidroelektranama koji više doprinose gospodarstvu i zapošljavanju. Naime, Njemačka i Kina vodeći su proizvođači tehnologije i opreme za OIE, a domaće tvrtke u tom sektoru nisu konkurentne. Procijenjeno je i da će za ispunjavanje ciljeva strategije biti nužno uložiti četiri milijarde eura, ali da se smanjenjem emisija CO2 za 38 posto u odnosu na 1990. može izbjeći oko tri milijarde eura troškova do 2030. Međutim, Hrvatska ima najmanje emisije CO2 po stanovniku u EU, pa ni nema velike troškove prouzročene emisijama.
Nelogičnost strategije vidi se i u definiranju LNG terminala kao strateškog projekta s obzirom na to da se istodobno ograničava uloga plina kao energenta budućnosti. Upitno je stoga zašto bi terminal za ukapljeni plin bio strateški u zemlji kojoj plin nije ključan energent. Ako se usvoji ova strategija, političari moraju biti svjesni da će energija biti znatno skuplja, ali to građanima moraju najaviti sada, a ne čekati da bude prekasno i da se svi neugodno iznenadimo.
Izvor: Večernji list