Za osnaživanje vlastitog samopouzdanja novoizabrani francuski predsjednik ponikao iz socijalizmom nadahnutog dijela francuske politike, Emmanuel Macron, izabrao je intimno druženje s istim takvim dečkima. Trolistom Socijalista u zemljopisnom srcu europskog kontinenta. Najvažnija svrha njegovog plesa u Salzburgu prošlog tjedna bilo je osnaživanje posrnule popularnosti u samoj Francuskoj. Priredio je sjajnu kazališnu predstavu, uznemirio je mnoge od Dunava, Vltave i Visle, pa sve do rijeke Potomac u Washingtonu, ali politička dinamika koja će sada uslijediti stubokom će sve još jednom i vrlo brzo opet promijeniti. Za samo nekoliko mjeseci građani Austrije, ali i građani Češke izlaze na birališta na kojima će odrediti nove sazive svojih nacionalnih parlamenata.
Slovački premijer Robert Fico i predsjednik Vijeća EU Donald Tusk dosta su slični politički karakteri. Obojica su svoje osobne ambicije stavili iznad interesa građana svojih zemalja, obojica su okrenuli leđa vlastitim političkim narodima. Tusk je, dok je obnašao dužnost poljskog premijera u prvoj polovini 2015-e, godine uvjerio vlastitu stranku, Građansku platformu, da u Sejmu podrže migrantske relokacijske kvote u prvotnom obliku u kojemu ih je predložila Europska unija. Stranka Pravo i Pravednost koja je uvjerljivo pobijedila na izborima u listopadu 2015. godine vrlo je brzo poništila taj akt političke lakrdije. No Donald Tusk se u međuvremenu preselio u Bruxelles otkud je nastavio urušavati političke temelje na kojima počiva poljska demokracija. Čovjek i danas očajnički želi osjećati pripadnost onim krugovima koje se u Bruxellesu smatra sexy i cool ekipom.
Na čelu vlade Austrije nalazi se kancelar koji na tu dužnost nije došao voljom austrijskih birača nego mehanizmom političkog imenovanja. Zove se Christian Kern i ne postoji ni najmanja dvojba da će ga već u listopadu Austrijanci otjerati iz secesijske palače na bečkom Ballhausplatzu. Gosp. Kern osobno ne posjeduje nikakav izborni legitimitet, a njegova stranka je prihvaćajući naredbe iz Berlina dopustila i poticala preplavljivanje zemlje ilegalnim migrantima. Kaznena djela koja su u razdoblju od ljeta 2015-e godine počinili ilegalni useljenici višestruko nadmašuju stopu kriminaliteta među građanima s redovitim boravištem na području austrijske republike, a te podatke sada već objavljuje i Kernovo vlastito Ministarstvo unutarnjih poslova. Christian Kern također njeguje snažnu osobnu netrpeljivost prema mađarskom premijeru Viktoru Orbanu, kojeg je u nekoliko prigoda izvrijeđao koristeći vokabular kojeg se ovdje, a u duhu dominantnog etosa pristojnosti koji još uvijek prevladava u srednjoj Europi, ne usuđujemo ponavljati. Njegova jedina vanjskopolitička misija otkako je postao Kancelarom Republike Austrije i jest razbijanje kohezije, jedinstva i međusobnog poštovanja koje postoji između zemalja članica i naroda koji tvore Višegradsku grupu.
Premijer Češke, Bohuslav Sobotka, svoju će sadašnju dužnost napustiti tijekom 2018. godine. Toliko je omražen među češkim građanima da je i sam shvatio kako mu je najbolje ni ne kandidirati se za novi mandat na čelu vlade u Pragu. No ta njegova odluka je s druge strane otvorila prostor kojeg su Europska unija, Njemačka, a sada i Francuska, vrlo vješto iskoristile te mu nagovijestile mogućnost imenovanja na neku od čelnih funkcija euro-birokracije u Bruxellesu nakon okončanja njegovog premijerskog mandata u Češkoj.
Već ranije spomenuti premijer Slovačke, Robert Fico, je tipična politička pojava na kakve nailazimo diljem srednje i istočne Europe. Bivši zadrti komunist koji je sebe pre-ambalažirao u „Socijalnog demokrata“. Na vrlo sličan način na koji su Poljaci isprašili Donalda Tuska, i Slovaci će odbiti slijediti Roberta Ficu u multi-kulti smjeru kojeg diktira „EU Jezgra“. Slovačkoj javnosti dobro su poznate mnoge karakterne slabosti njihovog Premijera, a glavni slovački mediji već danas su otvorili brojne i višeslojne rasprave o nagloj i nenajavljenoj promjeni političkog smjera Slovačke Republike i opasnosti od udaljavanja od saveznika u Višegradskoj grupi. Rasprave se vode izravnom terminologijom i na način koji se nikako neće svidjeti ne samo Robertu Fici, nego ni njegovom glavnom pobočniku za vanjsku politiku Miroslavu Lajčaku.
Stara, umorna i slaba „EU Jezgra“ rastapa se pred našim očima pod teretom unutarnjeg samorazaranja kojeg je uzrokovala ideologija kulturnog marksizma. Politički čelnici koje zemlje članice Europske unije delegiraju u Bruxelles daleko su od najkvalitetnijeg što bi njihove nacionalne politike mogle ponuditi. Nasuprot njima, građani zemalja srednje Europe još uvijek vjeruju u svoj identitet, u svoje nacije, i nalaze samopouzdanje u vlastitim kulturama i na njima utemeljenim tradicijama. Žele li to naslijeđe ostaviti svojim potomcima na njima je i odgovornost – na koju ih poziva povijesni trenutak u kojem žive – izgradnje prije svega gospodarskog temelja, onog koji će im omogućiti materijalna sredstva s kojima će izgrađivati svoje domovine onako kako to oni žele, a sve kako bi mogli ostati samosvjesni i imati sigurnost s kojom će se, onda kada je to potrebno, moći oduprijeti teškim, štetnim ali i sveprisutnim utjecajima Njemačke i Francuske. Inicijativa Triju Mora predstavlja ponudu cijeloga civiliziranoga svijeta narodima srednje Europe da u energetskom, ekonomskom i gospodarskom smislu osiguraju budućnost svojih potomaka, da oni ne pate onako kako su u ovoj regiji patili njihovi roditelji, kao i njihovi preci.
Svi su spremni pomoći – od Oceanije, dalekog azijskog Istoka, pa sve do američkog krajnjeg Zapada, kako bi narodi srednje Europe jednom i za sva vremena imali sigurnost, samopouzdanje i budućnost kakvu žele i zaslužuju.
Istovremeno, u temeljna načela Inicijative Triju Mora ugrađeni su i mehanizmi – pravni i politički – koji će onemogućiti bilo kojoj globalnoj velesili bilo s Istoka ili sa Zapada, da ikada opet u budućnosti dominira sudbinama zemalja i naroda srednje Europe.
Muškarci koje gledate na priloženim fotografijama ne predstavljaju budućnost europskog kontinenta, a ta budućnost nije i neće biti ni u Stranci europskih socijalista, zastupničkom klubu u EU parlamentu kojemu pripadaju svi muškarci koji su u gradu Mozarta prošlog četvrtka plesali u ritmu francuskog Can-Cana.
Komunisti i socijalisti prošlosti u srednjoj se Europi iritirajuće često nazivaju „progresivcima“ ili „naprednjacima“. Sve ih je potrebno pokopati zajedno s prošlošću u kojoj su fizički zlostavljali i psihički iscrpljivali suverene političke nacije srednje Europe.
VIŠEGRADSKA GRUPA nastavlja hodati zajedno. Snažna, ujedinjena, a uskoro vjerujemo i s barem jednom novom članicom.
Autor: Bill Ravotti
Prijevod i prilagodba na hrvatski jezik: Sebastian Baxter
V4 REPORT, Prag, Češka Republika