Da mu tlo ispod nogu izmiče gospodin-drug Josipović shvatio je poodavno. U posljednjih nekoliko mjeseci doživio je dva teška udarca: isporukom Perkovića i Mustaća njemačkoj pravdi te pojavom dr. Milana Kujundžića koji mu je pomrsio račune i u prah pretvorio bilo kakvu primisao o osvajanju drugog predsjedničkog mandata. I što gospodin-drug Josipović čini u takvoj situaciji? Umjesto da se ispriča hrvatskom narodu za brojne promašaje i štetu koju je nanio Hrvatskoj, za sramotnih pet godina, i dostojanstveno povuče, iz njega je provalio potez očajnika, u najboljoj maniri drugarskog ponašanja, krenuo je na jedinog pravog protivnika dr. Milana Kujundžića, ne ispod pojasa, krenuo je riječima i ponašanjem koje su – dno dna!
Hrvatska je konačno progledala
Lažima i floskulama o novoj pravednosti prevario je Hrvatsku i postao predsjednik, danas u svom političkom somnabulizmu nesuvislo govori o bušenju i nafti u sjevernom Jadranu, ekologiji i posjetu Al Gorea, Hrvatskoj koja treba reformu, a možda i nove temelje. Uporno je branio i brani jednog od najvećih zločinaca u ljudskoj povijesti – Josipa Broza Tita, za koga je zločinac Pavelić mala beba, Tita, koji je ubio više nevinih ljudi od ustaša, četnika i svih „domaćih izdajnika“ zajedno! To je povijesna istina gospodine-druže Josipoviću! Tko to negira LAŽE i uvijek nanovo providnim lažima pokušava prevariti hrvatski narod! U koprodukciji s njemačkim pravosuđem dvojac Perković&Mustač propjevat će i napokon glasno i jasno reći – radili smo za zločinački sustav i sve je bila jedna velika LAŽ, bez razloga smo ubijali nevine ljude!
Dr. Milan Kujundžić glasno je i jasno rekao da su Pavelić i Tito zločinci, što mu je u emisiji Nedjeljom u dva kada je riječ o Titu djelomice priznao i Aleksandar Stanković, s tim što je Tito što se broja nevinih žrtava tiče – monstruozni velemajstor za Pavelića!
Pet izgubljenih godina
Josipović je itekako svjestan da uoči ovih predsjedničkih izbora osnovno pitanje u Hrvatskoj glasi – ima li u Hrvatskoj više normalnih ljudi, onih koji vole Hrvatsku, neopterećenih ideologijom, ili onih koji još cvile i cmizdre za Titom i partijom, za Beogradom i Jugoslavijom!? Dakle, normalnih ili partijskom stegom odnosno ideologijom koja je izumrla vrsta – čipiranih ljudi? Lažu nam o nekoj budućnosti, ali nas stalno vraćaju u prošlost kojoj mentalno i duhovno svim srcem pripadaju: vladaju Hrvatskom, a pljuju po njoj! No, takvoj politici je očito došao kraj i otud nervoza i spuštanje ispod svake razine onoga koji je, osim što je političar koji je Hrvatskoj ukrao pet godina, i glazbenik čije note više ne želimo slušati: on je, nažalost, i sveučilišni profesor koji će sutra opet studentima prikriveno ili manje prikriveno, perfidno ili direktno, implicite ili explicite govoriti o jednoj zločinačkoj ideologiji i vremenima bratstva i jedinstva! Opet nažalost, postoje u Zagrebu i Hrvatskoj još neki fakulteti gdje dominira taj ideološki background i uporno, agresivno i žilavo provlači se i povlači poput najveće otrovnice i gmiže, palacajući svojim otrovnim jezikom i zubima trujući mlade ljude. U Hrvatsko će se dogoditi reforma ali tada će Josipović biti na klupi za rezerve, dok će temelj Hrvatske biti jedan jedini, a to je Domovinski rat i oni koji su krvarili ili dali život za Hrvatsku! Ne ovakvu kakva je dosad bila.
Kako je Josipović čovjek od knjige i dokumenata, od vinodolskih hrestomatija do protuhrvatske Documente s Vesnom Teršelić i Zoranom Pusićem, koje je samo čudo spasilo od sigurne i nagle smrti nakon neponovljivog i veličanstvenog povratka Ante Gotovine, možda je u drugom mandatu koji vidjeti neće mislio postaviti Vesnu Teršelić kao glavnu savjetnicu za savjest Hrvatske!? Tko zna što bi nam još priredio…
Međutim, planove mu je pokvario dr. Milan Kujundžić koji o Hrvatskoj govori konkretno, glasno, nedvosmisleno i jasno: ne u pola glasa ili s figom u džepu, Kujundžić je čovjek koji voli Hrvatsku i čiji životopis svjedoči o čovjeku koji je i više nego zaslužio biti novi predsjednik Hrvatske.
Kujundžić je čovjek koji vjeruje u ono što govori
On je čovjek kojem ljudi vjeruju. On ne bi tražio rezidenciju u Visokoj ulici gdje bi premještaj i uređenje višestruko financijski nadmašili trenutne troškove. Bit će potpuna suprotnost dosadašnjem predsjedniku koji ga je bezočno napao u očajničkom pokušaju difamiranja i spašavanja svoje kože, pokušavajući spasiti što se spasiti može: na njegovu žalost, ostalo je tako malo, mikroskopski malo za spašavanje…
I upravo zato, dijabolično perverzno, u žestokoj inverziji svijesti i savjesti, istine i laži, zvuče Josipovićeve riječi – „Kujundžić je čovjek opasnih namjera, veliča Pavelića!“ Očito je, opstanak na vlasti, čast, moć, ugled i novac su porivi koji ne biraju sredstva. Međutim, sasvim logično pitanje glasi, zašto Josipović svojim uskim ideološkim pogledom i dalje i to pojačano truje i razara ionako nezavidnu situaciju u Hrvatskoj? Zašto svoj zakrivljeni ili zakrvavljeni pogled nameće velikoj većini koja ne misli kao on, ponašajući se poput LGBT udruge ili njihovih aktivnih i pridruženih članova u svojoj agresiji, provociranju i nametanju? Zašto tako gospodine-druže predsjedniče na odlasku? Zar je tako zatajila glazbeno-akademska razina? Gdje je nestala vaša uglađenost bez povišenih tonova? Vaše zakletve u demokraciju i pluralizam mišljenja?
I na samom kraju: pet izgubljenih godina. Ako prije pet godina birači nisu bili svjesni ili nisu prepoznali istinitost rečenice za sva vremena, nadajmo se da su izvukli pouke u odlučnom stavu – kome više neće pokloniti povjerenje! A ta nadvremenska rečenica glasi – Timeo Danaos et dona ferentes – Boj se Danajaca i kad darove nose…
Autor: Mirko Kalanj