Do sada smo vidjeli kako „filantrop“ George Soros obilato donira elitne institucije, odvjetnička udruženja, medije, odabrane religiozne krugove, lobiste i udruge pune bogatih uhljebljenih pojedinaca, iz čega je jasno kako nijedan jedini njegov dolar nije završio u rukama potrebitih. Sumnja u Sorosevu filantropiju postaje i znatno veća, ako iz svih dostupnih podataka možemo vidjeti da je danas puno bogatiji, iako je proteklih nekoliko desetljeća donirao preko 10 milijardi dolara.
Razlog njegovog bogatstva se skriva u činjenici da su mnoge od njegovih visokih donacija zapravo sofisticirane investicije kojima se nada promijeniti strukturu institucija, stanovništva i na kraju država, a sve radi svog osobnog profita.
Svjetska financijska kriza koja je krenula 2007. iz SAD-a svoj uzrok ima u tome što su banke davale povoljne kredite onima koje si te kredite nisu mogli priuštiti. Pojednostavljeno rečeno, ako domaru u osnovnoj školi dozvolite kredit za trosobni stan, on ga sigurno ne će moći otplaćivati. Tada banka ne će dobiti ni kamatu ni osnovicu, zbog čega će biti prisiljena sjesti na hipoteku, a što će rezultirati domarovim gubitkom stana i posla. Budući da poslodavac ne će imati dovoljno zaposlenika, doći do rezanja plaća i otpuštanja, a to će dovesti do situacije u kojoj čak i osoba koja je opravdano dobila krediti ne će moći isplatiti hipoteku. To je upravo ono što se i dogodilo u SAD-u 2007. godine.
Soros je u svjetskoj financijskoj krizi odigrao veliku ulogu obilatim doniranjem organizacija koje prisiljavaju vjerovnike hipoteka da isplaćuju pozajmice i kredite onima koji nemaju uvjete za to. Tako imamo Greenling Institut koji je javno optuživao banke za rasnu diskriminaciju u poslovanju, čime su uspjeli isposlovati više od 2.4 trilijuna dolara financijskim institucijama kako bi mogle provoditi praksu opisanu u prošlom paragrafu. Ta injekcija veličine 2.4 trilijuna dolara je stvorila balon i umjetno povećala kreditni rejting mnogim institucijama koje je sada Soros lako mogao izložiti stres testu, kao i nekada davno funtu, te obilno zaraditi.
Da bismo shvatili koliko je Soros spreman ići daleko radi profita treba spomenuti da od najkasnije 1996. godine donira i osobno sudjeluje u organizacijama koje podržavaju legalizaciju droga. Jednom prilikom Soros je izjavio: „Ja bih postavio strogo kontroliranu distribucijsku mrežu kroz koju bih proizvodio većinu droga, isključujući najtežih poput cracka.“ A da se oko tog pitanja jako brine pokazuje i javno pismo glavnom tajniku UN-a Kofiu Annanu iz 1998. godine u kojoj postavlja tezu da je borba protiv droga postala opasnija od same droge. Dapače, Soros je uložio toliko truda, vremena, energije i novaca u legalizaciju droga da ga je 1996. godine jedan od važnijih zaposlenika administracija predsjednika Cartera proglasio „Ocem legalizacije“, a po publikaciji uglednog Capital Research Centra „nije pretjerivanje reći da bez Sorosa ne bi postojao ozbiljan lobij protiv rata protiv droga.“
Promiče li Soros legalizaciju droga jer je strastveni rekreativni konzumer marihuane ili je u pitanju nešto drugo? Peter Schweizer, autor knjige “Radi ono što ja kažem (Ne ono što ja radim)” spekulira kako se Soros nada profitirati od droga kada postanu legalne. Soros vrlo aktivno u Latinskoj Americi kupuje ogromna zemljišta, pomogao je financirati i organizirati Andsko vijeće proizvođača kokinog lista, te je čak kupio 9% udjela u Banco de Columbia, banci koja se nalazi u kolumbijskom glavnom gradu droge Caliju. Policijsko-obavještajna agencija za suzbijanje droga DEA smatra kako ta banka pere novac narko-kartela. Iz navedenoga se može zaključiti kako bi Soros svakako imao ogromne profite u slučaju legalizacija droga, a možda bi čak ostvario i monopol putem kojeg bi i dalje destabilizirao što mu dođe pod ruku – sve radi kreativnih načina investiranja i profita.
Fenomen lika i djela Georgea Sorosa je možda najlakše usporediti s „našim“ bivšim predsjednikom Stjepanom Mesićem. George Soros je onoliko filantrop koliko je Stjepan Mesić domoljub, a jednog i drugog veže bezgranična pohlepa za moći i novcem, kao i beskrupuloznost u dolasku do istog. Ni jednom ni drugom ne treba vjerovati ni u čemu što kažu ili govore, ali i jednog i drugog treba prepoznati kao ljude od krvi i mesa sposobne u ostvarenju svojih zamisli, jer u životu nemaju ništa drugo osim svoje bezdušne, cinične, mizantropske pragmatičnosti. Mesić je u Hrvatskoj razotkriven odavno, vrijeme je da Zapad razotkrije i Sorosa.
Autor: S.V.
>>> Tko je zapravo George Soros? (1. dio)