Odvjetnici Josipa Perkovića i Zdravka Mustača tužili su Hrvatsku i traže da im država isplati milijunske iznose za honorare i dodatne troškove suđenja u Münchenu javljeno je početkom mjeseca.
Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču sudi se pred Visokim zemaljskim sudom u Münchenu od listopada 2014. zbog sumnje za počinjeno kazneno djelo pružanja pomoći u ubojstvu hrvatskog emigranta Stjepana Đurekovića 1983. u Wofratshausenu pokraj Münchena.
Perković i Mustač imaju po dvoje njemačkih odvjetnika po službenoj dužnosti koje im plaća tamošnji sud. Oni dobivaju oko 750 eura po raspravnom danu plus dodatak zbog složenosti predmeta.
No, Perković ima i dva izabrana branitelja, hrvatskog odvjetnika Antu Nobila i njemačkog Richarda Beyera, a Mustač hrvatsku odvjetnicu Lidiju Horvat. Tarifa njemačkog odvjetnika i u manje složenim predmetima je do 2000 eura po raspravnom danu.
Nobilo je potvrdio da je njegov dosadašnji ukupni trošak oko 2,5 milijuna kuna, a odvjetnika Beyera nešto manje. Mustačeva odvjetnica Lidija Horvat već je koncem listopada prošle godine podnijela tužbu u ime svoga klijenta. Ona potražuje oko milijun kuna, piše Jutarnji list.
Mustač se već nekoliko puta žalio sudu da ima problema s financiranjem obrane. To je bio jedan od razloga što je tražio da sud njegovu hrvatsku odvjetnicu Lidiju Horvat postavi po službenoj dužnosti, što bi značilo i da je sud plaća. No, već tri takva zahtjeva njemački je sud odbio.
Tužbu protiv Hrvatske temelje na tome da su bili službenici bivše Službe državne sigurnosti, čiji su sljednici MUP i SOA, te bi prema tome nadležno ministarstvo trebalo financirati obranu svojih službenika ako ih se procesuira za kazneno djelo koje je vezano uz njihovo djelovanje u samoj službi.
Ministarstvo unutarnjih poslova odbilo je financirati Perkovićevu obranu tvrdeći da MUP nije sljednik Udbe, odnosno tadašnje Službe državne sigurnosti Republičkog sekretarijata za unutarnje poslove.
Perkovića se tereti da je kao načelnik u Udbi Socijalističke Republike Hrvatske počinio kazneno djelo, a Nobilo tvrdi da postoji pravni kontinuitet zakonske odredbe na koju se poziva od nekadašnjeg sustava sve do danas, kao i da je MUP RH pravni sljednik nekadašnjeg republičkog SUP-a u čijem je sastavu djelovala Služba državne sigurnosti (SDS).
Predsjedajući sudskog vijeća koje u Münchenu sudi bivšim djelatnicima jugoslavenske državne sigurnosti Josipu Perkoviću i Zdravku Mustaču, najavio je kako senat namjerava završiti izvođenje dokaza najkasnije u prvoj polovici lipnja ove godine, javlja HRT.
Sudac Višeg zemaljskog suda u Münchenu dr. Manfred Dauster rekao je kako se svi daljnji prijedlozi za dokaze trebaju podnijeti sudu u najkraćem roku. Zatim bi uslijedili završni govori i presuda.
Sudsko vijeće do sada je održalo 98 ročišta i odredilo je datume odvijanja postupka do 2. kolovoza ove godine, ali suci očito nemaju namjeru tolerirati bilo kakvo odugovlačenje postupka i poručuju tužiteljima, ali u prvome redu obrani i okrivljenicima koji se zasad brane šutnjom, da ako nešto imaju za iznijeti sudu – sada je za to pravo vrijeme.
Proces je počeo 17. listopada 2014., Josip Perković u zatvoru Stadelheim u Münchenu sjedi 23 sata na dan od siječnja 2014., a Zdravko Mustač od travnja iste godine.
Za Antu Nobila, odvjetnika Josipa Perkovića, mediji pišu kako je hladan, nepokolebljiv i opsesivno kompetitivan, a kolege govore da je „spreman učiniti apsolutno sve da obrani klijenta i pritom ne preza ni pred čim“.
Anto Nobilo – nekadanji tužitelj iz bivše komunističke Jugoslavije
Nobilo je rođen 1950. u Splitu, a mladost je proveo u Splitu, Osijeku i Karlovcu gdje mu je otac, inače zaposlenik u Udbi i pomoćnik Josipa Boljkovca, službovao. Nobilo je studirao i završio pravo u Zagrebu. Krajem 1970-ih godina radio je kao pripravnik u Okružnom javnom tužiteljstvu, a nakon toga četiri je godine bio tužitelj u Donjoj Stubici.
Prvi veliki proces za koji se veže ime Ante Nobila proces je protiv Andrije Artukovića, bivšeg ministra u vladi NDH. Na suđenju koje je održano u Zagrebu tijekom travnja i svibnja 1986. godine, okružna javna tužiteljica Ivanka Pintar-Gajer i njezin zamjenik Anto Nobilo, za Artukovića su tražili smrtnu kaznu na koju je i osuđen, no presuda nije nikada izvršena. Umro je 16. siječnja 1988. u zatvoru. Ivo Goldstein 29. studenog 2010. u emisiji ‘Markov trg’ na OTV-u izjavio je pak kako je proces protiv Andrije Artukovića bio montiran i da je isti osuđen na temelju lažnih dokaza i izjava svjedoka za djela koja ne samo da nije on počinio, nego se uopće nisu dogodila. Večernji list pisao je kako je Nobilo tada želio „svim silama dobiti taj proces, nije prezao ni od toga da u dogovoru s Udbom prisluškuje Artukovićeve branitelja Željka Olujića i Srđu Popovića. Taj podatak ne iznose samo njegovi protivnici, nego se i sam Nobilo hvalio tim ‘podvigom’ u jednom intervjuu“.
Vladimir Šeks kazao je u intervjuu za Večernji list kako se „najveći prijepor s Nobilom dogodio u prvoj polovici 1990. godine“.
„On je tada bio važan član jedne skupine koja se sastojala od pripadnika javnog tužiteljstva, istražnih sudaca i policije. Oni su po nalogu partije stvorili operativnu grupu. Njihov je plan bio uhićenje točno određene skupine, Tuđmana, mene i još desetak čelnika HDZ-a. Nobilo je bio zadužen da podnese zahtjeve za istrage te za određivanje pritvora“, rekao je Šeks.
Tužitelj je bio i 1991. godine kada je bio uhićen Željko Ražnatović Arkan koji je na intervenciju Josipa Boljkovca, velikog prijatelja Nobila, pušten iz zatvora. Nobilo je radio i na postupku protiv Gorana Hadžića za „krvavi Uskrs“, pokrenuo je istragu ubojstva zagrebačke obitelji Zec, zločina u Pakračkoj Poljani, a radio je i na slučaju protiv “grupe Labrador” – agenata KOS-a koji su bili u strukturi hrvatske vlasti.
Iz Okružnog javnog tužiteljstva odlazi 1992. godine i okreće se odvjetništvu, kada i otvara odvjetnički ured uz pomoć Vjekoslava Šafranića, s kojim ga inače veže ljubav prema borilačkim sportovima.
Otvoreno pismo predsjednici Kolindi Grabar-Kitarović: Zabranite bivšim tužiteljima iz bivše komunističke Jugoslavije primanje financijske potpore kao i njihovo službeno zastupanje interesa RH
“Nobilo me kao tužitelj nije previše ispitivao, taj su posao obavili SDS-ovi isljednici. No, kad je cijeli sudski postupak završio šokirala me je njegova oštrina kojom se obrušio u svojoj žalbi na moju i očevu prvostupanjsku presudu. Bilo je nevjerojatno da jedan mladi čovjek može biti tako rigidan” – rekla je u razgovoru za Dnevno.hr Mirna Sunić – Žakman, politička zatvorenica iz komunističke Jugoslavije.
Profesorica Mirna Sunić-Žakman, čiju je obitelj progonila UDBA i komunistički tužitelj Anto Nobilo, u otvorenom pismu upućenom ovih dana Predsjednici, objavljeno na croative.net, traži da Republika Hrvatska ne plaća ‘usluge’ komunističkim progoniteljima mnogih hrvatskih domoljuba.
Pismo prenosimo u cijelosti:
Zagreb, 14. 03. 2016.
Gđa. Kolinda Grabar-Kitarović
Predsjednica RH
Ured Predsjednice Republike
Pantovčak 241, 10 000 Zagreb
Predmet: Zahtjev Predsjednici RH glede pravosuđa u RH/g. Anto Nobilo
Poštovana gospođo Predsjednice,
molim da poduzmete pravne korake da se zabrani bivšim tužiteljima iz bivše komunističke Jugoslavije primanje financijske potpore kao i njihovo službeno zastupanje interesa RH. Kao članica upravnog odbora Hrvatskog društva političkih zatvorenika zaprepaštena sam nedavnim zahtjevom bivšeg komunističkog tužitelja g. Anto Nobila da mu RH (tj. poreski obveznici RH) plate obranu njegovih klijenata g. J. Perkovića i g. Z. Mustača. Zahtjev g. Nobila je bezočno ruganje tisućama žrtava jugoslavenskog komunističkog terora.
1985. godine g. Anto Nobilo bio je tužitelj u postupku protiv mog pokojnog oca Mirka Sunića, umirovljenog pravnika i mene, Mirne Sunić-Žakman, profesorice. Moj otac je u svojoj sedamdesetoj godini života osuđen na četiri godine, a ja na deset mjeseci zatvora radi „neprijateljske propagande“. Kazne smo odslužili u Lepoglavi, odnosno u Požegi, 1988., tj. 1987. Moj otac i ja smo također bili prihvaćeni kao „zatvorenici savjesti „od Amnesty International“ i od nekolicine američkih kongresmena i senatora.
Ne želim isticati samo slučaj mene i mog oca, budući da je bilo puno većih i brojnijih žrtava jugoslavenskog komunističkog terora. No moja je građanska dužnost – ali i Vaša, Vaših savjetnika i Vlade RH – da se ne koriste i ne plaćaju usluge i rad bivših komunističkih tužitelja i njihovih bivših doušnika. Zahtijevam to u ime svih nas, političkih stradalnika, te osobito mnogih žena koje su prošle teror Udbe i koje su robijale na teškim poslovima u Požegi, Lonjskom polju i na gradnji auto-puta. Žrtve političkih progona u komunističkoj Jugoslaviji nitko nije pitao kako platiti odvjetnike, koliko koštaju lijekovi, ili kako žive njihove obitelji.
Dobrim dijelom žrtve bivšeg jugoslavenskog komunističkog pravosuđa, svojim poreskim obvezama i danas plaćaju svoje bivše progonitelje i njihove bivše doušnike – od kojih znatan broj danas radi u pravosuđu, medijima i diplomaciji RH!
Molim da poduzmete mjere kako bi se spriječilo pojedincima koji su sudjelovali u progonima i teroru bivše SFRJ da rade i primaju novac od državnih tijela i poreskih obveznika RH.
Uz štovanje,
Mirna Sunić-Žakman, prof.
Zagreb
cc.:
1. Dr. Željko Reiner, Predsjednik, Sabor RH
2. general Željko Glasnović, zastupnik, Sabor RH
Izvor: Sloboda.hr/Narod.hr/Agencije