Budući da strane banke uglavnom uzimaju veće naknade za uslugu konverzije valuta, bolje je izbjeći tu uslugu, kažu iz naših banaka.
Da je Raskoljnikov kojim slučajem stvaran lik i da živi danas, prilično sam uvjerena da bi svojom sjekiricom, umjesto po Aljoni Ivanovnoj, prvom prilikom udrio po nekom bankomatu u inozemstvu.
Taj će te sasvim pristojno i legalno odrati do kože, i to uz tvoje dopuštenje, kako to i obično biva kod svih važnijih bankarskih operacija.
No dobro, nemam koga kriviti osim same sebe što se nikad nisam potrudila zapitati – na što to točno bankomat misli kad me pita želim li prihvatiti ponuđenu konverziju.
Tako i prije nekoliko tjedana u Portugalu.
Podižem na bankomatu jedne banke 100 eura, a sa zamućenog ekrana, kao i svaki put dosad, zatekne me pitanje prihvaćam li konverziju u kune koja po izračunu te bankarske institucije na 100 eura iznosi 806 kuna.
Fin tečaj, nema što, ali kako mi nigdje ne specificiraju što se dogodi ako tu konverziju odbijem niti po kojoj će mi računici u tom slučaju obračunati “prebacivanje” u kune, u strahu pristajem dok mi se u glavi vrti domaći tečaj od 7,5 kuna po euru.
Nekoliko dana kasnije, ista priča, ali ovaj put odbijam konverziju, pokupim svojih sto eura pa se nakon povratka kući dohvatim tokena i pogledam račun.
Isti bankomat, ista banka, isti iznos – ali sam u prvom slučaju preplatila 46 kuna. Kad sam prihvatila konverziju, 100 eura koštalo me 806 kuna plus 20 kuna naknade, u drugom slučaju za istu je svotu novca bilo dovoljno 760 kuna plus jednaka naknada.
Riječ je, pojašnjavaju mi u bankama, o takozvanoj DCC konverziji (dynamic currency conversion) koja korisnicima kartica izdanih izvan zemlje u kojoj na bankomatu podižu novac omogućava terećenje kartice u njihovoj domicilnoj valuti.
“Banke u pravilu prilikom isplate na bankomatima pružaju mogućnost izbora klasične isplate izražene u valuti zemlje u kojoj se radi isplata ili DCC konverziju u valuti zemlje korisnika kartice. Navedene opcije razlikuju se po tome tko određuje tečaj konverzije, banka prihvatitelj kartice u čijem je vlasništvu bankomat ili banka izdavatelj kartice i kartična kuća”, pojašnjavaju u Erste banci.
Dakle, u prvom slučaju konverziju radi banka čiji bankomat koristite, a u drugom to čini vaša banka, ona koja vam je izdala karticu.
U ovom prvom slučaju iskustvo pokazuje da će tečaj obično biti nepovoljniji, ali ćete zato točno znati koliko će vam u tom trenutku novca biti “skinuto” s računa, kao i dobiti garanciju da neće doći do neke dodatne promjene tečaja.
Kad konverziju radi vaša banka, u većini slučajeva tečaj će biti niži, ali zato postoji mogućnost da se iznos transakcije promjeni ako od podizanja gotovine do njena procesuiranja dođe do neke promjene tečaja.
“Određene inozemne banke naplaćuju veće naknade za uslugu konverzije valuta, stoga je našim korisnicima, dok su u inozemstvu, najčešće nepovoljnije odabrati DCC uslugu”, pojašnjavaju u Zabi.
Zašto bi vas zeznuo strani bankomat kad vi radije možete zeznuti njega?
Izvor: Jutarnji list