Prema službenim podacima UN-ove Međunarodne organizacije za migracije (IOM), u Siriju se iz susjednih zemalja u prvoj polovici ove godine vratilo 603.000 prognanika.
Dok europske vlasti i pro-imigrantske organizacije i dalje provode sustavnu politiku masovnog naseljavanja imigranata s Bliskog istoka, zasnovanu na lažnoj propagandi, IOM navodi kako se zahvaljujući boljoj ekonomskoj i sigurnosnoj situaciji sirijski prognanici neometano vraćaju svojim domovima iz susjednih zemalja.
IOM također navodi kako je je ovako veliki val povratnika također rezultat problema vezanih uz integraciju Sirijaca u susjednim zemljama, te želje istih da se vrate svojim domovima.
U razdoblju između siječnja i srpnja ove godine 603.000 Sirijaca vratilo se u svoje gradove i sela iz zemalja kao što su Turska, Libanon, Jordan te Irak, ali i iz drugih krajeva Sirije.
IOM je još u ožujku objavio pokretanje četverogodišnjeg projekta financiranog od Europske komisije, namijenjenog povratku afganistanskih imigranata u njihovu zemlju, što dodatno svjedoči činjenici da afganistanski imigranti nemaju nikakve osnove za traženje azila u Europi. Ipak, Afganistanci po brojnosti čine drugu najveću skupinu među imigrantima koji su u Europi ove godine zatražili azil.
U veljači ove godine, IOM je također obznanio da se i veliki broj Iračana vratio u svoju domovinu. Točnije, radi se o dva milijuna ljudi koji su se od početka 2014. vratili iz drugih krajeva te zemlje u svoje domove.
Usprkos ovim činjenicama o vraćanju ljudi u ratom opustošena područja, vlasti EU ne samo da i dalje prihvaćaju imigrante, već uz očite društvene, financijske i ostale probleme na to prisiljavaju i članice koje se s takvom politikom ne slažu.
Krajnje ironična jest i činjenica da je generalni direktor IOM-a, William Lacy Swing zahtijevao od Europe da otvori svoje granice masovnoj imigraciji iz siromašnih regija svijeta, ističući kako je takva imigracija „poželjna“ na Zapadu zbog „živosti“ koju nosi sa sobom.
A „živosti“ se vjerojatno po bizarnim stajalištima modernih „vrijednosti“ moramo radovati jer toliki broj silovanja, rast kriminala, rasne i vjerske segregacije, samovoljne getoizacije te svih oblika netolerancije, nismo vidjeli od kraja Drugog svjetskog rata.
Izvor: Tribun.hr