Na seriju promotivnih tribina za cjepivo protiv HPV-a u zagrebačkim gimnazijama reagirala je udruga roditelja GROZD.
Portal zdravstveniodgoj.com kako se radi o izrazito kontroverznom cjepivu čija učinkovitost i nuspojave nisu dovoljno ispitane i oko toga postoje razna zabrinjavajuća izvješća. Među ozbiljnim nuspojavama u izvješćima koji se broje u tisućama navode se iznenadna nesvjestica, bolovi i slabost mišića, onemoćalost i umor, Guillain Barre sindrom (GBS), facijalna paraliza, upala mozga, reumatski artritis, lupus, krvni ugrušci, optički neuritis, multipla skleroza, moždani udari, srčani problemi i drugi ozbiljni zdravstveni problemi, uključujući mnoge neobjašnjive smrti. Vrlo je problematično što promicatelji cjepiva u Hrvatskoj, koji nisu neutralni stručnjaci, već uvježbani predavači, liječnici i medijski voditelji, tzv. „ambasadori“, plaćeni od strane proizvođača cjepiva i ostalih zainteresiranih u lancu uvođenja i provođenja cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj, sugeriraju da zaraza HPV-om automatski znači i rak cerviksa, što nije točno. HPV virus je u današnje vrijeme jako raširen, ali rak vrata maternice pojavljuje se tek u 0,016% žena. Odgovorno tvrdimo da je nemoguće izmisliti cjepivo koje će u potpunosti zamjeniti potrebu za odgovornim spolnim ponašanjem i brigom o vlastitom zdravlju.
Priopćenje udruge GROZD prenosimo u cijelosti:
“Kao roditeljska udruga želimo usmjeriti pozornost na tribine koje se ovih tjedana održavaju u zagrebačkim gimnazijama pod nazivom “Spikaš o svemu, spikaj i o njemu” s ciljem promocije cjepiva protiv HPV-a. Projekt su pokrenuli portali Večernjeg lista i ordinacija.hr, a podržavaju ga Ministarstvo zdravlja, Hrvatski zavod za javno zdravstvo, Hrvatski zavod za zdravstveno osiguranje, Grad Zagreb – Gradski ured za zdravstvo, Zavod za javno zdravstvo “Dr. Andrija Štampar” i Hrvatska liga za borbu protiv raka.
S obzirom da je tema cijepljenja protiv HPV-a složena, te uz medicinski aspekt, koji je već i sam po sebi kontroverzan u javnosti, obuhvaća i psihološki odnosno odgojni aspekt, smatramo neprihvatljivim da se na navedene tribine pozivaju i upućuju srednjoškolci, i to čitavi razredi, a bez prethodnog informiranja njihovih roditelja o održavanju predavanja.
Naime, budući da se HPV prenosi isključivo spolnim putem, pitanje cijepljenja je izravno povezano s načinom na koji roditelji odgajaju svoju djecu u spolnosti. Neki će roditelji prihvatiti cjepivo protiv HPV-a kao pomoć u svojoj brizi za djecu, a neki će nastojati odgajati ih tako da se ona niti ne upuštaju u nezrele i rizične spolne odnose. To ne znači da su takvi roditelji neodgovorni, kao što ih uvredljivo etiketiraju promicatelji cjepiva, već su osobito odgovorni jer ne prepuštaju dio svoje roditeljske odgovornosti nesigurnim kemijskim preparatima farmaceutske industrije. Roditelji bi, dakle, zbog svoje primarne uloge i različitih odgojnih pristupa, trebali biti upoznati što i tko govori njihovoj djeci i s kojim ciljem. Spomenimo da je za, primjerice, organiziranje školskog izleta, potrebno poštivati iznimno kompliciranu proceduru koja uključuje roditeljske sastanke i pismenu suglasnost roditelja, a za ovakve stvari koje se tiču bitnih pitanja odgoja i obrazovanja djece, i njihovog zdravlja, roditelje se niti informira niti pita za mišljenje.
Srednjoškolci su na tribini, bez obzira na svoje različite poglede na tu temu, stavljeni u inferiorni položaj, pod pritisak sugestivne i pristrane promidžbe proizvoda. Ne treba zaboraviti da tribinu ne organiziraju i ne provode neutralni stručnjaci, već uvježbani predavači, liječnici i medijski voditelji, tzv. „ambasadori“, plaćeni od strane proizvođača cjepiva i ostalih zainteresiranih u lancu uvođenja i provođenja cijepljenja protiv HPV-a u Hrvatskoj. Saznajemo od samih srednjoškolaca sudionika tribine da su, budući da su domaćini tribine debatni klubovi njihovih škola, očekivali debatu, no prilike za ravnopravnu raspravu baš i nije bilo.
Čak i ako ne gledamo ovaj odgojni aspekt, nedopustivo je da se roditelji zaobilaze u pitanju bilo kakvog cijepljenja, a osobito onog koji se uopće ne nalazi u kalendaru obaveznih cijepljenja HZJZ-a i za koji postoje brojni medicinski prigovori. Od njih su najčešći: cjepivo protiv HPV-a ne štiti od svih tipova virusa koji uzrokuju rak vrata maternice; cjepivo uopće nije ispitano na ciljanoj skupini djevojčica kojoj je cjepivo prvenstveno namijenjeno (od 9-15 godina); učinkovitost i nuspojave također nisu dovoljno ispitane i oko toga postoje razna zabrinjavajuća izvješća; učinkovitost je navodno (samo) 5 godina, što znači da je potrebno naknadno docjepljivanje. Promicatelji cjepiva sugeriraju da zaraza HPV-om automatski znači i rak cerviksa, što nije točno. Premda je sam HPV jako raširen, prema podacima Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo (2009.-2010.) rak vrata maternice se pojavljuje u 0,016% žena.
Nadalje, sa psihološke strane opravdano se može postaviti pitanje: neće li kod cijepljenih djevojaka spoznaja da su „zaštićene“ cjepivom – a u stvarnosti nisu čak niti u potpunosti zaštićene od HPV-a, a kamoli od ostalih spolno prenosivih bolesti ili trudnoće – rezultirati lažnom sigurnosti i još većim posljedicama rizičnog seksualnog ponašanja? Roditelji bi se također trebali pitati kakvu poruku daju svojoj kćeri od 10-11 godina ako pretpostavljaju da će ona u idućih nekoliko godina „zaraditi“ HPV? Nisu li odgojnu „letvicu“ stavili malo prenisko?
I za kraj, pitanje koje puno toga objašnjava je financijsko pitanje, profit. Po učenici cjepivo stoji oko 3000 kn. U Zagrebu je ono „besplatno“, no plaćamo ga mi, porezni obveznici. Već i zbog toga trebalo bi pitati roditelje za mišljenje i uključiti u raspravu. No, očito promotorima cjepiva nije stalo do rasprave, već do spašavanja zapravo već propalog projekta – u Zagrebu se, naime, unatoč besplatnosti cjepiva i bogato financiranoj reklamnoj kampanji, do sada samo 8% djevojčica cijepilo protiv HPV-a.”