Otkad se službeno kandidirao za predsjednika Republike i u petominutnom videu predstavio svoj program, glazbenik i poduzetnik Miroslav Škoro, koji se prije dvije godine okitio titulom doktora znanosti, postao je jedna od glavnih političkih tema u Hrvatskoj. I jedan od glavnih kandidata za mjesto šefa države.
Njegov program u pet točaka izazvao je toliku buru na političkoj sceni da su ga neki prozvali opasnim. S njime su razgovarali novinari Večernjeg lista u njegovu zagrebačkom domu, a najprije ih je zanimalo kako komentira sukob u vladajućoj koaliciji i stav HNS-a da će izići iz Vlade ako Lovro Kuščević ostane ministar.
– Ne želim biti dnevnopolitički komentator – kaže Škoro – no vidljivo je da su lideri nekih političkih partija iskoristili tu situaciju da homogeniziraju svoje stranke i svoje biračko tijelo i da ponovno podijele narod prema tipičnom obrascu ljevice i desnice. Ako bi se takva situacija dogodila kad ja budem predsjednik države, tada bi mogla profunkcionirati jedna od točaka koje sam naveo u svom programu, a to je da predsjednik ima pravo raspisivanja zakonodavnog referenduma. Ovo bi bila zgodna prigoda da se raspiše referendum s prijedlogom zakona o ispitivanju podrijetla imovine i oduzimanju nezakonito stečene imovine. To ću učiniti kad pobijedim na izborima. Neka se najprije istraži moja imovina, a onda imovina svih ostalih političara i dužnosnika. To bi bilo najpoštenije, jer ovo što se događa jednostavno nije dobro. Ne može više po onoj tko je jamio, jamio je.
Otkud ideja da idete na predsjedničke izbore?
Fizčari bi rekli da je to momentum, a vjernici da je to prst Božji. Mislim da je to posljedica toga što sam nakon operacije prošle godine dobio bonus u životu, a u medijima priliku da se pojavljujem češće nego što je to uobičajeno, među ostalim i zato što se ove godine proslavlja 30 godina pjesme “Ne dirajte mi ravnicu”, pa se rodila ta ideja. Ne znam gdje i kako. Najprije se na Facebooku pojavio profil “Škoro moj predsjednik”, potom sam bio u jednoj anketi…
Zbog čega mislite da biste baš vi trebali biti predsjednik Republike?
Iznio sam program za koji sam siguran da bi bio na boljitak hrvatske države, a odlučit će narod.
S kime ste radili program?
Konzultirao sam se s ljudima s kojima sam odrastao i sa širokim krugom suradnika koje sam stekao u svojih 56 godina života. Ne bih imenovao nikoga posebno. U izradi programa konzultirao sam se sa stručnjacima i nakon toga ga još dao kompetentnim ljudima da ga pročitaju i eventualno sugeriraju izmjene.
Tko vas podržava, osim Ruže Tomašić i suverenista?
Razgovarao sam s mnogima kako bih objasnio stavove koje sam iznio u objavi kandidature. Suverenisti su javno rekli da će me podržati, ali ja ću ostati neovisni kandidat. Podržat će me još neki, no ne bih otkrivao o kome je riječ jer bi to remetilo njihove unutarstranačke odnose.
Kritičari slijeva kažu kako niste narodni predsjednik jer ste sve dobili zahvaljujući HDZ-u?
Kako je glagol dobiti različit od glagola zaraditi, to bi značilo da je meni netko dao sve što sam stekao. Podsjećam svoje kritičare da nisam dijete crvene buržoazije, nego dijete vrlo skromne žene, koja je imala četiri razreda osnovne škole, i jednoga poštenog ličioca. Njih dvoje došli su iz Imotske krajine u Slavoniju i teškom mukom odgojili svoje dvoje djece. Nadalje, u svijetu su zabranjeni svi monopoli osim monopola na intelektualno vlasništvo. Meni je Bog dao mogućnost da mogu napisati određene pjesme i da od svog intelektualnog rada mogu kvalitetno živjeti. A kad zaradiš određen novac, tada ga možeš potrošiti na različite načine. Ja sam sklon tome da ga investiram, reinvestiram, da ga oplođujem stvarajući dodanu vrijednost. Volio bih da ti kritičari taksativno nabroje što mi je dano, a što sam zaradio, pa ću im odgovoriti. A što se tiče moga članstva u HDZ-u, bitno je napomenuti da sam na poziv predsjednika Tuđmana bio generalni konzul u Mađarskoj. Moj tim i ja odradili smo otvaranje konzulata, mirnu reintegraciju i povratak prognanika u Hrvatsku. Nezadovoljan funkcioniranjem Ministarstva vanjskih poslova i tadašnjeg ministra, vratio sam svoj mandat MVP-u jer se nisam slagao s time da novca ima za pepeljare, vaze, kravate, pršute, sireve, a nema za autobus hrvatskom kazalištu iz Pečuha da dođe u posjet HNK-u u Osijeku. S time se ne slažem ni danas, kao ni s time da hrvatska diplomacija bude mjesto za udomljavanje rashodovanih kadrova. Ona mora stvarati kvalitetne odnose sa zemljama primateljicama, razvijati gospodarsku diplomaciju, a prije svega imati izraženu domoljubnu crtu.
Što mislite o vladajućoj koaliciji HDZ-HNS-manjine-Bandić?
Kao i većina naroda: riječ je o čistoj trgovačkoj suradnji u kojoj se u prvom redu zadovoljavaju stranački interesi. Tu nema reformi jer se ruke dižu ovisno o interesima stranaka, a ne građana.
U javnom prostoru navelike kruži uvjerenje da ste projekt Mate Radeljića koji se želi osvetiti predsjednici jer se odrekla njegovih savjetničkih usluga i novinara Velimira Bujanca?
Odbijam mogućnost da sam ičiji projekt. Ja to po svom habitusu niti želim niti mogu biti. Kad budem izabran, sam ću odlučiti o imenovanju i razrješenju savjetnika i za to mi neće trebati pomoć nekih službi. Primijetio sam u anketama i kako neki misle da nemam dovoljno obrazovanja. Očito nije dovoljno iskomuniciran podatak da imam više obrazovanja nego neki kandidati zajedno. No ako to nije dovoljno, kad budem predsjednik, upisat ću još jedan doktorat, vidim da se i to stigne. Omalovažavaju me svi koji impliciraju da sam nečiji projekt.
Kako vidite politiku prema BiH?
Definitivno moramo nešto mijenjati. Ne samo da smo obezvrijedili položaj Hrvata u BiH nego smo ih uspjeli i podijeliti. Ne treba biti previše pametan pa vidjeti tko je predstavnik Hrvata u Predsjedništvu BiH. Poštujem demokratske procese, ali ako oni idu na štetu Hrvata, onda i o njima treba razgovarati. Ništa nije sveta krava. Treba stvoriti uvjete da Hrvati u BiH budu jednakopravni s ostala dva naroda.
Izvor: Večernji list