Kada sam za Slobodu.hr prije puna dva mjeseca, točnije 03. listopada 2015, napisao članak „Kako je HDZ izgubio već dobivene izbore“, neki komentatori su s podsmijehom gledali na tu analizu, pa ju čak ocjenjivali provokativnom i malo-hrvatskom. Upravo zbog takvog gledanja, s nebeskih visina i bahatosti, HDZ je i izgubio izbore, a članak im je trebao biti upozorenje, ali koga briga. Samo u jednomu članak nije 100% pogodio, jer tada u Domoljubnoj koaliciji nije bio HČSP, koji se kasnije polu-ilegalno ipak priključio toj koaliciji, pa je i rezultat izbora u Hrvatskoj bio 56 za HDZ i 56 za SDP. Dakle, da se HČSP nije u zadnji tren priključio, analiza bi bila 100% točna i HDZ bi izgubio izbore bez obzira na tri mandata iz dijaspore.
Tko su glavni krivci za ovu katastrofu HDZ-a?
Domoljubna koalicija je dakle na kraju imala 8+1 stranaka, ali HDZ je ipak alfa i omega svega pa se njega s punim pravom može okriviti za ovakav fijasko. Koncept s kojim su počeli bio je obećavajući, okupiti sve što hrvatski diše i pobjeda je zajamčena. Krenulo je dobro, a prvi veliki posrtaj se dogodio primanjem HSLS-a u koaliciju, i tada počinje nezaustavljivi pad, i gubitak povjerenja državotvornog biračkog tijela. Ipak najveća je pogrješka vjerovanje kako tzv. Pravaški kišobran, a tu je samo HSP AS, može mobilizirati kompletno pravaško biračko tijelo, što se pokazalo teškom zabludom. Pravaške birače ne može mobilizirati ta stranka, a kada je ona sama u koaliciji s HDZ-om, onda je njezin potencijal još minorniji, pa je sedam kandidata te stranke dobilo jedva 11.171 glas, što je doista mizeran učinak ako se uzme u obzir kako je A-HSP Dražena Keleminca kao najmanja pravaška stranka dobila 12.057 glasova, skoro tisuću više od „stožernog“ HSP AS-a.
Kakvo okruženje takav i vladar – Machiavelli
Katastrofu HDZ-a na izborima dodatno je zajamčila i katastrofalna kadrovska politika i kvaliteta ljudi na listama. Umjesto novih i nepotrošenih ljudi, kako su obećavali, na listama su se pojavili ljudi omraženi u javnosti. Tu se pokazalo kako su stare strukture unutar HDZ-a prejake, i kako nema ništa od neke nove politike i novog HDZ-a. Koncept, kako se neće imati za koga glasovati pa će ljudi ionako glasovati za njih, a u koji je vodstvo HDZ-a očito naivno povjerovalo i počinilo čitav niz početničkih pogrješaka, potpuno je promašen. Karamarko se uporno u javnost pojavljivao s ljudima bez ikakve težine i značaja, a upravo to je poslalo jako lošu sliku u javnost. Na javnim skupovima uz njega su uvijek bili ljudi iz vodstva minornih strančica, a prednjačili su ljudi iz tzv. Pravaškog kišobrana, prenapadno se tiskajući uz njega. Kako jedan čelnik HDZ-a voli citirati Machiavellia, prava je šteta što se nije sjetio ove njegove maksime; „Kakvo okruženje takav i vladar“, ali za takvo nešto treba imati potencijala i samokritike, najteže je vidjeti sebe samoga.
Zašto će HDZ izgubiti i nove izbore ?
Vjerovanje kako je HDZ odustao od razbijanja pravaških stranaka i kako želi okupiti pravaše, pokazalo se najobičnijom iluzijom i prijevarom. Njihov joker HSP AS, kojega su i osnovali za tu svrhu došao ih je glave, a sve spletke i prijevare prema pravašima, ovoga puta najviše prema HČSP-u, vratile su im se u lice poput bumeranga. Jedini ozbiljan i neiskorišten domoljubni bazen glasova nalazi se u pravaškom biračkom korpusu, radi se o cca 200.000 glasova, ali zbog razjedinjenosti ti birači ili ostaju doma, ili su ovaj put dijelom dali glas MOST-u. Izvoran pravaš će teško ovakvom HDZ-u i HSLS-u dati glas, a pogotovo ne kada se taj birač želi uvjeriti u iluziju o Pravaškom kišobranu i kako su tobože svi pravaši pod tim kišobranom. Kako se već sada najavljuje (Jutarnji list 03.12.2015) da će Domoljubna koalicija na izgledne nove izbore izaći u sastavu HDZ, HSS, HSP AS, HRAST i HSLS, to pokazuje kako apsolutno ništa nisu naučili iz poraza na izborima. Poraz im je zajamčen, i takvoj koaliciji ne predviđam više od 45 mandata, ali mislim kako ni toliko neće dobiti.
Slijedi nam veliko preslagivanje snaga na političkoj sceni, a HDZ je upravo prokockao zadnju šansu za velikim povratkom i konsolidacijom stranke, a sve zbog jednog imaginarnog kišobrana. Šteta, to je najjeftinije prodana koža u prebogatoj političkoj povijesti Hrvatske. Koliko je to bila promašena koncepcija najbolje govori činjenica kako se s ovakvom politikom HDZ-a, nije mogla pobijediti Milanovićeva koalicija, koja je jedna od najlošijih vlasti od osamostaljenja.
Autor: Dr. Božidar Lisak