Foto: Zagrebačka nadbiskupija / Novosti
Julija Koš, umirovljena knjižničarka Židovske općine Zagreb uputila je otvoreno pismo Kolindi, Andreju Plenkoviću i ministru Orepiću nakon što je u Jasenovcu postavljena ploča u spomen na tamošnje poginule pripadnike Hrvatskih obrambenih snaga.
Koš je zasmetalo to što je na ploči istaknut legalni i zakonom priznati grb HOS-a, koji u sebi sadrži domoljubni pozdrav “Za dom spremni”, a pod kojim su poginuli branitelji kojima je spomen ploča podignuta.
Pismo puno izlizane ljevičarske paranoične histerije prenosimo u cijelosti, kako biste vidjeli o čemu se radi:
“Poštovani gospodine Premijeru Republike Hrvatske, poštovana gospođo Predsjednice Republike Hrvatske, poštovani gospodine Ministre unutarnjih poslova Republike Hrvatske:
Kao unuka, nećakinja i bliska rođakinja više žrtava jasenovačkog zločina, ali i kao pripadnica hrvatske židovske zajednice, a prije svega kao stručnjakinja i objavljivani autor na teme iz Holokausta i židovske povijesti, želim vas obavijestiti da se mjesto Jasenovac nalazi u Hrvatskoj, a ne možda na Okinavi, Novoj Gvineji, Samoi, Sejšelima, Karibima ili nekom drugom udaljenom i egzotičnom mjestu, kamo možda odlazite na ljetovanja. Zašto vas moram o tome obavijestiti upravo ovim činom, pokušavajući umoliti hrvatsko novinstvo da skupi novinarske odgovornosti i objavi ovo Otvoreno pismo?
Niste reagirali kada je službeno i javno prije nekoliko dana postavljen „spomenik“ s ustaškim znamenjem i s ustaškom krilaticom Za dom spremni, pod čijim je zovom u istom tom Jasenovcu, i drugdje diljem Nezavisne Države Hrvatske, načinjeno ustaško etničko i političko čišćenje hrvatskoga društva tijekom četverogodišnjeg trajanja Nezavisne Države Hrvatske. Po svemu se dosad čini da je vaša reakcija izostala jer vam je možda nepoznata lokacija toga mjesta: ono je u Hrvatskoj, ono je time za svakoga od vas troje u okviru različitih, ali vrhunskih ovlasti i dužnosti.
Klikni LIKE ako smatraš da “Za Dom spremni” nije fašistički, već domoljubni pozdrav!
U svome svakodnevnom predavačkom radu susrećem i mnogo mladih hrvatskih učenika koji me ponekad pitaju jesu li Židovi „tijekom Drugoga svjetskog rata iz Hrvatske istjerani u Izrael, ili što im se zapravo dogodilo?“. Ta djeca ni ne slute istinu koju im je škola bila dužna pružiti. A ona je, gospodo najviši i najodgovorniji dužnosnici u Republici Hrvatskoj, jednostavna i može se lako izreći ukratko: Židovima (i Romima i hrvatskim Srbima) su se dogodili ustaše i dogodio im se Jasenovac. Dogodilo se u ustaškom oktroiranom parlamentu hrvatske države izglasano zakonsko etničko čišćenje u ime tla i krvi. Dogodila se masovna smrt nepoželjnih. A danas nije slučajno što hrvatska mladež pojma nema o tome: nitko im o tome ne govori, istina se i u školskom sustavu koliko je god moguće prikriva kojekavim zaobilaženjem istine, izmišljotinama i zabašurivanjima crne povijesne stvarnosti (što u konačnici najviše škodi upravo hrvatskoj mladeži, jer mladež iz u ustaškom sustavu etnički progonjenih zajednica barem u svojim obiteljima može čuti povijesnu istinu o tragediji koja je ne tako davno zadesila njihove pretke u Hrvatskoj). A sada skoro svakodnevno svjedočimo kako simpatizeri počinitelja toga zločina na javnim prostorima i nesmetano podižu spomenike svojim simpatijama. I gdje će, dakako, nego najbliže najvećem ostvarenom ustaškom zločinu, u samom hrvatskom mjestancu Jasenovcu, za koji se u muzejskoj legendi i samoga današnjeg jasenovačkog muzeja bešćutno konstatira da je bio na „dobrom prometnom položaju“ (za dopremanje prije svega etnički nepoželjnih, koji su tu našli svoj tragični kraj).
Gospođo Predsjednice, slikate se ovih dana nasmiješeno (i u određenom za mene vrlo znakovitom društvenom miljeu) uz ustašku varijantu hrvatskog grba i zatim izjavljujete da u tome nema ničeg posebnog ni problematičnog, a da su vaši pogledi na ono što ta zastava predstavlja, navodno, poznati. Znate, prigodno poziranje u crnome, s buketom holivudski bijelih ruža u rukama, u jasenovačkom grobištu dan prije javne komemoracije, to NIJE stav. Iz svega je dvojbeno kakvi su vaši stavovi doista, i to kome je što poznato o njima – svime što pokazujete svjedočite da su vaši pogledi vrlo prilagodljivi, u najmanju ruku. I sada, kada se dogodio nesmetani skandal u Jasenovcu, sto metara od ledine s grobovima i mojih najbližih srodnika, stradalih od ustaške ruke samo stoga što su bili Židovi, gdje ste, što su sada vaši stavovi?
Nije vas mogla, dakako, bolje naputiti niti vaša „specijalna savjetnica za Holokaust“ gospođa Jovičić, ravnateljica JUSP-a Jasenovac, čiji stavovi su također dobro javnosti poznati, a i oduševljeno ih je potvrdila još nedavno, za ministrovanja gospodina Hasanbegovića, kada se javno pohvalila da rad njezine ekipe u Jasenovcu uživa punu potporu i pohvalu upravo toga ministra, koji se – nota bene – javno, ranije ali slično poput vas ovih dana, dao slikati s ustaškim obilježjima. Vaša specijalna savjetnica, doduše, od imenovanja do danas suzdržala se od javnog govorenja u Vaše ime na komemoracijama ustaškim žrtvama, a nadam se da će tako i ostati. Željela bih vjerovati da je u tome i moja mala zasluga, jer sam ju javno upozorila da ću njezino govorenje nad židovskim grobovima u Vaše ime i u službenim prilikama smatrati uvredom koju biste Vi osobno uputili žrtvama, jer gospođa Jovičić sigurno nije netko tko te žrtve poštuje, kao što je razvidno iz čitavog njezinog djelovanja. Jer sada se stvari razvijaju dalje i činjenice su mnogo jasnije, upravo kao što sam počela javno upozoravati prije punih deset godina pri otvorenju revizionističko0g postava u jasenovačkom muzeju, koji je, eto, nedavno primio ne samo javno prenesene pohvale g. Hasanbegovića, nego i nedavne komemorativne posjete i polaganje vijenaca proustaških političkih struja, koje je gospođa Jovičić osobno dočekala dobrodošlicom.
“Gospodine Plenkoviću, što ćete poduzeti?”
Gospodine premijeru Plenkoviću, načelnica mjesta Jasenovca je članica Vaše stranke. Jeste li poduzeli i namjeravate li poduzeti neke mjere oko ovog slučaja te za sprječavanje sličnih budućih, u okviru Vaše stranke i općenito na javnim prostorima? Osvojili ste premijersko mjesto, odnosno Vaša je stranka pobijedila na nedavnim izvanrednim izborima, usuđujem se naglasiti isključivo na temelju promjene donedavnog radikalnije desnog „imidža“ stranke. Pobijedila je upravo na čelu s Vama, upravo zahvaljujući Vašem europskom izgledu, držanju, ponašanju i retorici. Pobijedili ste na izborima upravo privukavši umjerene glasače različitih usmjerenja, a svjesno ste žrtvovali u tom cilju „jastrebove“ u svojim redovima – je li to bio samo izborni trik? Je li to ipak bio samo visoki vanjski sjaj, a unutra je – kao što mnogi mnogo upućeniji od mene u političku praksu tvrde – i dalje trulina ultradesnice? Izabrani ste glasovima ljudi kojima je stalo do konačno boljeg i kulturnijeg života i, opravdano, u 21. stoljeću im je „dosta i ustaša i partizana“. Izabrani ste, ali hoćete li se moći održati na tom pozitivnom političkom kursu još skoro četiri godine, uz Vašu načelnicu mjesta Jasenovca i mnoge druge članove Vaše stranke, kojima je do ustaša očito i te kako stalo? Pitanje je je li Vama (ipak) toliko stalo do njihovih glasova da pokušavate sjediti na dvije strane… ovaj slučaj s proustaškim spomenikom u Jasenovcu to će jasno i brzo pokazati. Jer kao premijer i kao predsjednik vladajuće stranke, ili ste solidarni s najnovijim jasenovačkim skandaloznim spomenikom, ili ste protiv njega, a ako ste protiv, trebate jasno, odmah i odlučno djelovati. Sredine nema. Dok ne ostavimo u povijesti i za povijest (ali istinitu!) i ustaše i partizane, neutralne i gospodske sredine NEMA. Vaša funkcija traži da se javno i jasno opredijelite.
“Ministre Orepiću, počnite raditi svoj posao”
Gospodine Ministre Orepiću, počnite raditi svoj posao, za koji Vas porezni obveznici s povjerenjem plaćaju!!! I radite ga na vrijeme, a ne kada se repovi već povlače, kada pokazujete da nemate snage rješavati probleme na način europske demokracije. U Europi je antifašizam pobijedio 1945., i pobjeđuje do danas, i pobjeđivat će uvijek, neovisno o žrtvama koje će fašizam raznih smjerova povremeno uzimati. Europa je u krizi, fašizam posvuda diže glavu, ali neće nikada pobijediti! Jer, znajte, danas mi koje ovaj naš domaći neofašizam smatra nepoželjnima nećemo bez otpora ulaziti u vlakove koji će nas odvesti na „dobar prometni položaj“, kako bi nas se ljubitelji krvi i tla oslobodili. Nemojte oklijevati raditi svoj posao, kako ne bi došlo do stanja da se moramo braniti kao građani, jer to bi značilo svojevrsni novi građanski rat (u društvu u kojem ni Predsjednica Republike ne shvaća politički pojam građanina, pa to i javno obznanjuje!). Branite i sebe i sve nas, hrvatsku demokraciju od minornih ali ne manje opasnih neoustaških pokazivanja sile. Za to ste plaćeni i, štoviše, za to ste izabrani na izborima.
I konačno, kamo je, kada je riječ o ovome najnovijem neoustaškom skandalu, i općenito, nestala takozvana hrvatska inteligencija, gdje je predsjednik HAZU, gdje su društveni uglednici… Hvala profesoru Klasiću i drugim vrlo rijetkim i meritornim iznimkama, a mnogo „intelektualaca“ je nažalost u mišjoj rupi, čuvajući svoje mišje pozicije, drugi su na desnici onog starijeg, ne-europskog tipa, ustašoidnog, i nije ih malo…
Kad već nema toga jakog glasa narodne savjesti, od troje adresata ovoga Otvorenog pisma očekujem da čine ono za što su izabrani većinom glasova birača, a to sigurno nije koketiranje i kompromisiranje sa simpatijama za ustašluk.
Julija KOŠ”
Izvor: Sloboda.hr