Prvi put od izbijanja epidemije koronavirusa i potresa u Zagrebu ekskluzivno za Dnevnik N1 televizije govori predsjednik države Zoran Milanović. U maratonskom intervjuu govorio je o korona-krizi, otkrio zašto ga nema u javnosti, a jednim odgovorom je iznenadio.

Na pitanje gdje je predsjednik države i kako radi stožer, Milanović odgovara: Oni rade svoj posao. Moj posao je prema Ustavu nešto drugo i ja se toga držim

Dio javnosti pita se gdje je predsjednik države tri tjedna dok živimo u izvanrednim, nenormalnim okolnostima. Imali ste jedno obraćanje javnosti, mislite li da Vlada i Nacionalni stožer rade besprijekorno i da se nema što dodati?

Radi svoj posao. Moj posao je prema hrvatskom Ustavu nepšto drugo i ja se toga držim. Kada je krenula kriza, kada je postalo jasno da ćemo morati promijeniti način na koji smo do sada živjeli, obratio sam se tiskovnom konferecijom, prvi sam upotrijebio taj nezgrapni izraz socijalna distanca, čuo sam ga i prije nisam ga izmislio, danima kasnije je ušao nažalost u dnevnu upotrebu i postao dio života.

U obraćanju građanima Hrvatske sam rekao da moramo paziti na svoje starije sugrađane, majke, očeve, didove, babe, none i to je to. U međuvremenu pratim što se događa, u kontaktu sam sa svima za koje smatram da imaju relevantne informacije i držim se onoga što mi i Ustav kaže da trebam i smijem raditi.

Jučer je održana koordinacija za Domovinsku sigurnost koja je okupila sve relevantne ljude, sve koji su uključeni u prvom redu, vi ste poslali svog savjetnika?

Nisam ga ja poslao, on je po zakonu tamo formacijski prisutan, taj zakon je donesen prije nekog vremena i u zakonu stoji tko su članovi Vijeća.

Nije ni premijer, a bio je?

Ne, premijer može biti, predsjednik ne može. Tako zakon kaže. Nije da se ja guram tamo, postoje drugi instrumenti. Ja sam u dnevnim kontaktima s čelnicima i njhovim pomoćnicima u sustavima za koje sam ustavno odgovoran, a to je vojska, sigurnosni sustav. Tu je Vijeće za nacionalnu sigurnost, Vijeće za obranu, postoji dovoljno institucija i instrumenata za rad i nadzor, a ovo je bio još jedan pokušaj prije nekoliko godina da da se to objedini. Eto, našli su se, dobro je da razgovaraju. To kažem bez ironije, dobro je da razgovaraju.

Koliko vi razgovarate s premijerom?

Čuo sam se jučer s njim. Čujemo se. To je dobra stvar. Ne znam kako je to bilo dok nisam bio predsjednik Republike, ali razgovaramo.

Kako biste ocijenili zdravstveni sustav, kada je počela kriza, s obzirom na opterećenost sustava mnogi su se bojali hoće li izdržati.

Naš sustav je robustan i on je stari sustav kakav je moglo biti moguće ustrojiti jedino u vremenima kada baš nije bilo demokracije. Dosta je toga uništeno, ali nije sve, to je jedna žilava struktura i naš sustav opterećuju troškovi farmaceutske industrije, to su ogromni dugovi, to bi se dalo riješiti drukčije, u jednom trenutku je i bilo skoro riješeno jer u biti tim veledrogrerijama i tim gospodarima ogromnog novca se najviše isplati da im je država dužna jer im plaća kamatu na to.

U vrijeme kada je kamatna stopa nikakva ili nula posto ili jedan posto, zatezna kamata je tolika da bi svatko htio imati novac tamo , a ne na banci. No to je jedan aspekt, to nas tereti, a ovaj drugi aspekt egzistencijalne robusnosti nam je dobar. Ali to se pokazuje manje više u svim državama istočne Europe. Sve je to jako slično, broj mrtvih je manji, broj zaraženih je manji u Poljskoj, Mađarskoj, Slovačkoj još manje i kod nas, a to je u izravnoj korelaciji s brojem testiranih koji je manji kod nas.

Koji je vaš stav oko testiranja?

Ne znam. Vidim da ljudi velike i prilične pameti na to reagiraju različito iako se kaže, testirati, testirati, testirati. Međutim, mi testiramo iako imamo mali broj preminulih. Koliko shvaćam i koliko sam informiran, većina ljudi koji imaju virus su kod kuće, nisu u bolničkom sustavu, trenutno je 35 osoba na respiratorima, imamo ih preko 800.

U vrijeme moje Vlade su nabavljeni respiratori i ECMO uređaji – umjetna pluća na kojima nije nitko u ovom trenutku i dobro je imati višak tih resursa uvijek na raspolaganju.

Ali vratimo se u siječanj prošle godine. U vrijeme epidemije gripe Zarazna u Zagrebu je imala popunjene kapacitete respiratora, o tome se pisalo i to je bila jedna mala drama na koju nitko nije obratio pažnju. Ispada da je sada situacija bolja nego tada.

Vidjet ćemo kako će se razvijati?

Ima izreka u epidemiologiji: Ako si vidio jednu pandemiju, vidio si jednu pandemiju, samo jednu. Nema dvije različite.

Imamo problem u Domovima za starije. Jučer u Splitu, danas u Koprivnici, to bi moglo povećati broj zaraženih i ljudi na respiratorima?

U ovom razdoblju mi se čini da kad god konstatiram da je nešto dobro, ureknem. U razgovorima sa sebi bliskim ljudima, suradnicima. Neki dan sam komentirao gdje je Boris Johnson, kad evo ga u bolnici u roku od 15 minuta objavili.

Oko Domova za starije treba provesti istragu. Da ne ostanem na onoj neka institucije rade svoj posao, u Domovima za stare i nemoćne je temperatura kod štićenika kojih ima nekoliko stotina normalna stvar.

Meni je otac preminuo u jednom takvom domu u centru Zagreba i koliko god sam siguran da se tamo radi top, pretpostavljam da u svakom trenutku među štićenicima kojih ima više od stotinu i koji su po katovima raspoređeni po zdravstvenom stanju uvijek ima netko temperaturu, ali uvijek.

Postavlja se mogućnost različitih propusta?

To će se utvrditi u istrazi, ne bih sada ulazio u priče tko je bio ravnatelj Doma, bila je politička osoba. Je li to dobro, možda nije, ali tamo postoji medicinsko-zdravstveno osoblje. Ravnatelji tih domova u pravilu nisu liječnici.

Mnogi hvale Hrvatsku u smislu restriktivnih mjera, da su dale rezultate, da nema navale na bolnice’

Da, i to je u redu, ali te su mjere manje više posvuda iste, svatko gleda preko ramena ili sa strane, kopira od drugog, doprinese nešto. Jedna neviđena suradnja do sada u kojoj za sada nema profitera, doći ćemo i na to, tko su potencijalni i pravi profiteri ovog razdoblja kao što ih je i bilo u vrijeme našeg Domovinskog rata i to su ljudi vidjeli i osjećali. Sada je taj dojam discipline i predanosti u zajedničkoj nevolji u kojoj se nalazimo jači, ali kažem, mjere su u svim državama manje više iste.

Znamo što se dogodilo u Italiji?

Italija je katastrofalan primjer, ali cijela istočna Europa je manje više ok. Kako to protumačiti, rano je za to. Cijeli niz mjera se provode, netko je izveo žandare na ulicu i zabranio ljudima da šetaju po ulici kao u Srbiji. Rezultati su manje dobri nego u Hrvatskoj, ali bolji nego u Španjolskoj.

U Mađarskoj slično, tamo je premijer preuzeo diktatorske ovlasti i ok, ako su Mađari s tim u redu, u redu, nije na nama da to previše komentiramo. Kod nas je drukčije, ali ponavljam, mjere su više manje iste i ljudi ih se pridržavaju na manje više isti način.

Imate aplikaciju Google mobility, mi smo manje više svojevoljno nadzirani od Googlea gdje  se krećemo i kada to sve skupa zbijete na gomilu i napravite analizu vidjet ćete da je Hrvatskoj 82 posto manje ljudi na prostorima za zabavu i trgovinu u odnosu na mjesec dana prije.

Isto je u Velikoj Britaniji, u Španjolskoj je 90 posto. Vidjet ćete da je manje više svugdje isto izuzev Švedske, Danske donekle, da su sve druge države pod komandom neke nevidljive ruke usvojili obrasce ponašanja. Ljudi se ponašaju na isti način. Mi nikada sa sigurnošću nećemo znati, a i mi ćemo morati napraviti analizu kad sve završi zbog nas samih, ne radi kritike jer trenutno je nemam i nema razloga za nju i ako ima treba malo držati jezik na nekom mjestu za sada.

Kako ćemo objasniti da u Venetu koja ima 5 milijuna stanovnika 500 preminulih, a u Lombardiji koja ima 10 milijuna stanovnika 6000 preminulih u istom razdoblju. Dakle faktor 11, uzmete broj stanovnika to je još uvijek pet puta više u dvije vrlo bliske povezane pokrajine susjedne Italije. Ja nemam odgovor na to i neću ga sam niti doći nego će mi ga morati netko argumentirano podastrijeti.

Vidimo da se malo popušta s mjerama, otvorene su tržnice. Mislite li da je to bila pametna odluka, još nam je uvijek linearna krivulja?

U ovoj situaciji trebate raditi više nego što treba. To je potpuno jasno. Ne znate s čim imate posla. Neki to nazivaju ratom, ja ne pristajem na takvu klasifikaciju, ali pitanje je ukusa na kraju krajeva. Rat je sukob između ljudi. Nalazite s u nepoznatoj situaciji. Neke stvari znate, neke ste znali prije dva mjeseca, a sada znate sa sigurnošću, a to je da virus naprosto ubija starije ljude i ljude s ozbiljnijim zdravstvenim smetnjama.

Kada to znaš, onda se tome možeš i lakše prilagođavati. Recimo da je to sad jedna apsolutna poznanica i mislim da će se prema njoj i sve buduće mjere donositi, a one će sve više i apsolutno biti političke jer virusom se u Hrvatskoj zarazilo malo ljudi, i ne samo u Hrvatskoj, nego i u Austriji, Mađarskoj.

Ako je ovo što je testirano u Hrvatskoj i što je potvrđeno pomnožite sa deset, ako ima 10.000 zaraženih ljudi to je i dalje jako mali broj ljudi, a virus je tu. Ja svoju majku ne viđam. Nadam se da to nije rješenje za idućih 50 godina jer tako dugo nećemo živjeti.

Kada bi po vašem mišljenju epidemija trebala popustiti?

Ispada da bi time davao neki forte ili instrukcije Vladi, a to ne želim raditi jer imaju dovoljno problema i nevolja sami i moraju biti i orignalni i oportunisti u isto vrijeme i gledati što rade drugi. Ovdje smo svi zajedno, ali opet izolirani od državne granice. Europska unija po meni nije pala na ovom testu, za ovo se nitko nije pripremao i nitko nije mogao očekivati da se svi sastanemo u Bruxellesu i gledamo što bi radili zajedno.

Svaka država se u ovoj situaciji brine za sebe i to je to. Hoće li EU pomoći s korona obveznicama ili stabilizacijskim fondom za što su više Nizozemska, Njemačka i sjeverne države, to je na kraju krajeva manje važno, nije presudno, bitno je da pomogne.

Ali ta pomoć stiže prekasno. Vidjeli smo što se događa u Italiji kada im nijedna zemlja članica nije slala zaštitnu opremu?

Ali sada šalju. Ja kada to govorim nemam pred očima nijednu osobu koju bih branio, a o konceptu EU imam svoje mišljenje. Mislim da je dobar, da je dobar za nas i da je manje više sazrio i da ga ne treba produbljavati i od Europske unije raditi državu. Nisam za to i nisam nikada bio za to, ali nisam ni za izolacionizam i zatvorenost.

Vidim da je Albanija poslala liječnike u Italiju i Španjolsku. U Italiju dolazi pomoć, itekako dolazi. Albanija je država kojoj je Italija prije 30 godina jako pomogla i to se ne zaboravlja.

Što se tiče gospodarskih mjera, ne mislite da je EU zakazala, ali ova situacija zahtjeva brzu reakciju jer je velik gubitak za gospodarstvo?

Ovo je strahovit gubitak za gospodarstvo i pitanje je koliki će biti i to će se jedno s drugim morati stavljati u ravnotežu.

Koliko se gubi vremena što EU ne može postići zajednički dogovor? S jedne strane imate Italiju i Španjolsku s velikim brojem umrlih i oboljelih koji su u velikim problemima, s druge strane su sjeverne zemlje. Ako se stavlja nacionalni interes u prvi plan, to je sve jedna zajednička ekonomija?

Ali radi se o ljudskim životima i za to su jedino i isključivo nadležne države i vlade koje biraju stanovnici tih država. To je meni vrlo jasno. Pomoć će stići, pitanje je samo što bi u ovom trenutku s tom pomoći radila Italija, ili za dva tjedna. Stići će sto posto, ja tu ne vidim problem. Vidim problem u tome da je virus polupoznat i da prema nekakvom konvencionalnom iskustvu bi se trebao zadržati među nama dok dio njegovog apetita ne bude zadovoljen. Mi znamo da života lišava stare i bolesne pa znamo koga moramo apsolutno zaštititi. Ako to za pola godine bude značilo da ja moram preuzeti određeni rizik da bih zaštitio svoju majku ili vašu majku i oca onda ću znati da moram s time živjeti.

Po vašoj nekoj procjeni, koliko je hrvatsko gospodarstvo žilavije u odnosu na krizu 2008.?

Potpuno drugačija situacija. Ovo je kriza i ponude i potražnje u kojoj ako bude previše dugo kriza ponude doći će do inflacije pod uvjetima da ljudi imaju dovoljno sredstava bit će novaca neće biti robe, potpuno je neusporediva prema svim parametrima s krizom iz 2008. godine i po otpornosti bankarskog sustava i građana i po stopi nezaposlenosoti koja je puno manja nego 2008. u cijelo Europi. Druge su okolnosti. Ova kriza nije bila u nastajanju, ona je sve šokirala.

Izvor: N1