Jasenovački mrežni popis prepun je nepravilnosti i pogrješnih podataka te sadrži zapise za mnoge osobe koje tamo nisu stradale o čemu je već pisao veći broj autora. Tako je za neke osobe moguće pokazati da su preživjele rat, da su bile u Jasenovcu pa su kasnije puštene, ali i da su stradale i na nekim drugim mjestima.
Ta mjesta uključuju kao što je već pokazano i njemačke koncentracijske logore uključujući i zloglasni Auschwitz. U poznatiju dokumentaciju vezanu za koncentracijski logor Auschwitz se ubraja i preko 60.000 smrtovnica koje su za pojedine zatvorenike izdali liječnici u logoru i koje je Crvena armija tamo zatekla.
Te su smrtovnice otpremljene u Sovjetski Savez te su postale dostupne tek 1989. godine. Danas su dostupne i u elektroničkom obliku, primjerice na stranici http://cleveland.indymedia.org/news/2007/03/24627_comment.php ili na njezinim arhiviranim inačicama dostupnima preko javnih internetskih arhiva. U tim elektroničkim podacima se za pojedine osobe navode ime, prezime, datum rođenja i smrti, mjesto rođenja i prebivališta te vjeroispovijest.
Zanimljivo je da je tu moguće pronaći zapise koji se nalaze i na mrežnom jasenovačkom popisu.
Namjerna pogrješka?
Ako se na oba popisa uzmu u obzir podudaranja u imenu, prezimenu, godini rođenja te mjestu rođenja ili prebivališta, onda se može reći da dodatne greške na mrežnom jasenovačkom popisu predstavljaju Samuel Altarac, Fritz Bäuml, David Celermajer, Srećko Donner, Heskel Goldenberg, Samuel Heršković, Jakob Kalderon, Kalmi Kabiljo, Gustav Kohn, Marko Löbl, Aron Silber, Hana Stern, Moric Stern, Natan Stern, Rezinka Stern, Slavko Stern, Đuro Stark i Rozika Trinki. Zanimljivo je da je o Fritzu Bäumelu već pisano u jednom prethodnom članku kad je objavljeno da je on jedna od onih osoba koje su naknadno dodane na mrežni jasenovački popis tek nakon lipnja 2015. godine. Osim ovih spomenutih i očitih podudaranja, postoje još neka kod kojih se neki podaci ne slažu posve. Primjerice, postoje zapisi na oba popisa kod kojih se ne slaže godina rođenja, ali kao što je već mnogo puta pokazano u prethodnim člancima, godina rođenja na mrežnom jasenovačkom popisu nije pouzdan podatak što i sami administratori često priznaju. Ako se dakle gledaju podudaranja u imenu, prezimenu i mjestu rođenja ili prebivališta, ali različite godine rođenja, na oba popisa se nalaze i ove osobe: Zora Angelus (1922. i 1921.), Rajko Brandajs (1933. i 1926.), Leo Havas (1886. i 1887.), Jovan Ilić(1903. i 1900.), Slavko Klein (1892. i 1901.), Filip Rosendorn (1902. i 1909.),Leo Schön (1897. i 1900.), Milan Schwarz (1919. i 1905.), Milan Steiner (1923. i 1925.), Lazar Stern (1911. i 1899.), Simon Wamoscher (1893. i 1897.) i Mirko Weiner (1914. i 1918.). Kod nekih osoba na mrežnom jasenovačkom popisu nije poznato mjesto rođenja, ali zbog izvora podataka te manjih odstupanja u godinama rođenja ima smisla vjerovati da se radi o istim osobama i to su u konkretnim slučajevima Marko Ivošević (1915. i 1914.) i Dragica Pollak (1920. i 1921.). Kod ostalih podudaranja se radi o individualnim posebnostima. Primjerice, na oba popisa se nalazi Hinko Urman za kojeg se na mrežnom jasenovačkom popisu navodi da je rođen u Vukovaru bez da se navodi godina rođenja. U smrtovnici iz Auschwitza se osim da je prebivao u Vukovaru još navodi i to da je rođen 1916. godine. Na mrežnom jasenovačkom popisu se nalazi i Milan Ignjatović rođen 1885. godine bez navođenja mjesta rođenja, ali prema izvoru podataka radi se gotovo sigurno o Vojvodini. S druge strane se među smrtovnicama nalazi i jedna za Milana Ignjatovića rođenog 1906. godine u Donjem Tovarniku u Vojvodini što daje naslutiti da se možda radi o istoj osobi. Isti izvor podataka kao za Milana Ignjatovića je na mrežnom jasenovačkom popisu korišten i za Reginu Müller o kojoj je već ranije pisano. O njoj su jedini dostupni podaci ime i prezime, a jedna Regina Müller iz Hrvatske se također nalazi i među smrtovnicama iz Auschwitza. Nadalje, na mrežnom popisu se nalazi Ilija Filipović rođen 1905. godine u Donjim Andrijevcima. I među smrtovnicama iz Auschwitza postoji jedna za Iliju Filipovića rođenog 1905. godine, ali u obližnjoj Velikoj Kopanici. Naime, ako se pogleda na kartu, vidi se da se radi o mjestima koja su vrlo blizu jedno drugome, odnosno opet je riječ o pogrješci na mrežnom jasenovačkom popisu. Kao potencijalnu pogrješku valja spomenuti i Rozu Demajo koja je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođena 1914. godine u Dubrovniku. Naime, u smrtovnicama iz Auschwitza se spominje jedna Roza Demajo rođena 1915. godine u Mostaru što budi sumnju da se radi o jednoj te istoj osobi. Naravno, postoji još više podudaranja kod kojih se međutim više podataka ne slaže u potpunosti kao što je slučaj kod Josipa Štepaneka koji je prema mrežnom jasenovačkom popisu rođen 1910. godine u Međuriću, a prema smrtovnici iz Auschwitza 1912. godine u Slatini. Radi li se ovdje o pogrješci u mrežnom jasenovačkom popisu ili samo o slučajnosti? Budući da je na to teže odgovoriti, ostala slična podudaranja se neće navoditi. Ako nekoga od čitatelja zanimaju ostali osobni podaci o spomenutim osobama, oni su dostupni na stranicihttp://fly.srk.fer.hr/~nbanic/popis/.
Sprega politike i neznanja omogućuje lažni jasenovački popis
Pregledom samo preko 60.000 smrtovnica iz Auschwitza bilo je moguće 38 osoba povezati s osobama na mrežnom jasenovačkom popisu – neke su veze čvrste i očite, dok su neke nešto manje pouzdane, ali još uvijek indikativne. Budući da su korištenjem drugih izvora podataka u prethodnim člancima već uspješno pronalažene navodne jasenovačke žrtve koje su zapravo stradale u Auschwitzu, što bi se dogodilo da su dostupni podaci za prema nekim procjenama 1.1 milijuna žrtava Auschwitza? Ako se u obzir uzmu proporcije, bi li bilo moguće pronaći i do preko 600 novih veza i potencijalnih pogrješaka na mrežnom jasenovačkom popisu? Na temelju dosadašnjih iskustava se svakako smije pretpostaviti da bi se određen broj potencijalnih pogrješaka sigurno našao. Ovdje se automatski postavlja nekoliko pitanja. Zašto ovaj posao nije odradilo osoblje Spomen-područja Jasenovac? Nadalje, zašto ga nije odradio S. Goldstein? Mrežni portal Telegram je u sklopu intervjua s njim objavio kako je Goldstein nesumnjivo najbolji poznavatelj onoga što se u ustaškom logoru u Jasenovcu događalo za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske jer je tome posvetio značajan dio svog povijesno-istraživačkog rada. Ako je zaista nesumnjivo najbolji poznavatelj, zašto onda nije ispravio ove pogrješke? Radi li se o namjernom nedjelovanju ili možda ipak o ne baš tako vrhunskom poznavanju? Nijedan od oba slučaja svakako nije pozitivan i otkriva spregu jedne politike i neznanja. Treba reći da osim spomenutih mogućnosti postoji i treća.
Amateri i neznalice pišu u Telegramu
Moguće je da Telegram jednostavno opet bez provjeravanja piše činjenice koje naprosto nisu istinite što ne bi bio prvi put. Naime, u jednom nedavnom članku o Jasenovcu je Telegram slično kao i neki drugi portali uključujući net.hr iindex.hr umanjio broj žrtava u trenutnoj inačici mrežnog jasenovačkog popisa. Svi spomenuti portali su spominjali broj od 83.145 pri čemu se zapravo radi o stanju iz 2013. godine kako piše i na samim mrežnim stranicama Spomen-područja Jasenovac. Ako se uzme u obzir da popis trenutno sadrži 2094 stranice od kojih svaka osim zadnje ima podatke o 40 ljudi, jednostavnim množenjem se da zaključiti da se trenutno na mrežnom jasenovačkom popisu zapravo nalaze podaci za znatno više od 83.145 osoba – u trenutku pisanja ovog članka taj broj iznosi 83.745. Je li to tako teško provjeriti? Izgleda da je ipak jednostavnije pisati bez provjere čak i kad je tako jednostavna.
Nadalje, ako su već razgovarali s prema vlastitim riječima nesumnjivo najboljim poznavateljem događanja u Jasenovcu, zar je tako teško bilo pitati ga nešto o tome? Doduše, možda ni on zbog stalnih promjena na mrežnom jasenovačkom popisu ne zna taj podatak za trenutno stanje. Da se možda ne radi o slučajnom propustu, već o nekoj vrste loše prakse govori i činjenica da je Telegram nedavno otišao i dalje te je pomoćnom biskupu zagrebačkom Valentinu Pozaiću pripisao lažnu izjavu o Željku Joksimoviću kao istinitu, iako je preuzeta sa satirične mrežne stranice News-bar. U istom tom članku se dalje tvrdi i kako je papa Franjo imenovao Matu Uzinića za biskupa radi navodnog nastavljanja velikih preslagivanja u vrhu Katoličke crkve u Hrvatskoj, iako je to učinio njegov prethodnik papa Benedikt XVI. Radi se dakle o amaterskom pristupu problemu izvještavanja.
Spomen-području Jasenovac nije zapravo toliko stalo do samih žrtava
Na popis jasenovačkih žrtava stavljana su imena iz raznolikih izvora koji vrlo često nemaju nikakve veze sa žrtvama Jasenovca što je već u više navrata pokazano i što će se još i pokazivati korištenjem novih, spremnih i dosad neobjavljenih podataka. Teško je dakle govoriti o slučajnim pogrješkama, već prije o nekoj vrsti planiranog obrasca ponašanja. Kako to objasniti? Možda činjenicom da su komunističke vlasti odmah nakon rata za vrijeme nacionalizacije potpuno opljačkale hrvatske Židove koji su uspjeli preživjeti strahote i stradanja rata. Jesu li i Spomen-području Jasenovac hrvatska, srpska, židovska i ostala imena danas isto samo potrošna roba? Postoje naznake da je zaista tako. Zadnji očiti primjer se dogodio nakon nedavnog intervjua S. Goldsteina u kojem on govori kako je na popisu jasenovačkih žrtava i Aleksandar Aco Rosenberg, suprug njegove tetke. Međutim, u trenutku davanja intervjua koji je objavljen 21. ožujka 2016. godine to nije bio slučaj. I što sad? Kako riješiti taj problem?
U Spomen-području Jasenovac se to napravilo tako da se, kao što je već pisano u jednom od prethodnih članaka, 6. travnja 2016. godine Adolfa Rosenberga rođenog 1886. godine u Vinkovcima jednostavno preimenovalo u Aleksandra Acu. Zar je Adolf potrošna roba da ga se koristi i miče kako nekome padne na pamet? Je li njegov život bio manje vrijedan od života drugih? Postoji li možda netrpeljivost prema njegovu imenu? Ili se možda radilo o izmišljenoj osobi? Kako god bilo, da se naslutiti da Spomen-području Jasenovac nije zapravo toliko stalo do samih žrtava. Što se tiče ostatka obitelji S. Goldsteina, tu je još zanimljivih stvari o kojima će se još pisati.
Komunistima je pljačka bila rutinska djelatnost te su kasnije uvjetno rečeno pljačkali židovske identitete kako bi što više pokušali opljačkati tadašnju Saveznu Republiku Njemačku u slučaju isplate reparacija te što više ocrnili i demonizirali Hrvatsku. Kao što je spomenuto primjerom Aleksandra Ace Rosenberga, određena vrsta pljačke i zloporabe židovskih imena traje i danas. Ipak, istinu je teško trajno skrivati i ona prije ili poslije uvijek dođe na vidjelo. Tako će se prije ili poslije dogoditi i s jasnim utvrđivanjem stvarne slike o Jasenovcu lišene bilo kakvih politički motiviranih konstrukcija.
Autori: Nikola Banić, M. Koić
Izvor: Hrvatski tjednik