Legendarni kapetan hrvatske reprezentacije Zvonimir Boban nakon dugo vremena govorio je otvoreno u svemu. U razgovoru za Narodni radio osvrnuo se na stanje u hrvatskom nogometu, reprezentaciju, HNS, Dinamo i Hajduk…
Za početak vječno pitanje: Zašto Bobana nema u hrvatskom nogometu? I vrlo jasan odgovor.
“Jedan put je netko rekao, čini mi se Štimac, Zvone se nije isprljao zato što nije ušao. Eto baš zbog toga i nisam ušao. Rad u hrvatskom nogometu me zanima, ali ne u ovoj konstalaciji gdje se godinama odnosi temelje na favoriziranju jednog kluba i uske grupe ljudi koje nameče interese svim ostalima i sustav je na kraju krajeva zarobljen u jednog čovjeka. To je jako loše i za tog čovjeka i za sve nas zajedno i za nogomet u cjelini. U takvom nogometu se nažalost ne vidim, to je moja trajna frustracija i bol. Liječimo se drugim svjetovima, jedno od njih je novinarstvo”, rekao je Boban.
U subotu (Arenasport 3, 15 sati) je najveći derbi hrvatskog nogometa, Hajduk – Dinamo.
“Nadam se da će sve proći u normalnom tonu, neizvjesnost je izgubljena odavno. Naravno, derbi za titulu pravaka, i to nam je jako žao jer je to jako loše za hrvatski nogomet! Strašno je loše da je jedan takav velikan kao Hajduk već godinama tako daleko od Dinama! Nadam se da će sve proći u najboljem redu.”
Hrvatskom nogometu potreban je jaki Hajduk.
“Ja se nadam da će ljudi u HNS-u shvatiti koliko je on bitan. Ovakvi animoziteti, ovakva daljina i nepremošćivanje nekih normalnih stvari su mi nevjerojatni. Hajduk mora biti tretiran kako on to zaslužuje, mora se ponašati ozbiljnije i znati se postaviti prema nekim stvarima na nekoj višoj razini. Puno je veći problem od otuđenosti ljudi u HNS-u.”
Osvrnuo se Boban i na njegovu priču s Hajdukom, odnosno barem onu uvriježenu u javnosti. Ona govori da na Poljudu nisu prepoznali njegov talent nakon čega je završio u Dinamu.
“Čak su pisali da sam imao tanke noge. Pa koji klinac s 12-13 godina koji ima igra nogomet nema tanke noge?! Ja sam bio u Hajduku 4-5 mjeseci, bilo je sve ok, ali bio sam Dinamovac, došao sam sa Dinamovim grbom na torbi, to je bio prvi šou koji sam napravio, ali bio sam dijete i nije bio problem kasnije igrati u Hajduku, apsolutno, iako je moj san bio plavi, Dinamov i ići bratu u Zagreb koji je bio već u Dinamovim juniorima. Stvar je u tome da je tadašnja Hajdukova uprava odlučila da niti jedan klinac ne može ostati na stadionu, ja nisam mogao ići u nekakav privatni smještaj, roditelji su tako odlučili i tako smo se razišli. I eto, fala Bogu, ne zbog Hajduka već zbog Dinama i moje ljubavi prema Dinamu, došao sam u školu Hitrec-Kacijan gdje smo dvije godine spavali, živjeli, igrali na stadionu, odnosnu u internatu omladinske škole”, rekao je Boban za Mediaservice, a prenosi tportal.